Na početku, htio bih naglasiti kako ovim komentarom ne želim ići protiv teretana, kafića i svih drugih objekata i djelatnosti koje su trenutno „zamrznute“. Općenito ne volim kad netko u borbi za svoja prava povlači paralele s drugima, i poput malog djeteta viče: „Pogledajte, zašto oni mogu, a mi ne možemo?“. Mislim kako bi svaki odrastao i razuman čovjek trebao svoje nezadovoljstvo izraziti na način da argumentima uvjeri javnost i onoga koji je određenu mjeru donio kako je ta odluka pogrešna, bez uvlačenja drugih. Kako sam rekao, to je djetinjasto kukanje i tužakanje, koje ne priliči odraslom čovjeku.
Nažalost, u ovom valu izraza nezadovoljstva zbog mjera koje Stožer donosi, uglavnom prevladavaju ona koja pokazuju prstom na druge, a u ovom slučaju to su crkve i Crkva. Ne želim uopće reći kako crkve u ovoj situaciji nisu trebale biti zatvorene – što se mene tiče, mogle su – ali neke paralele i usporedbe koje se provlače zaista su promašene. Vjerojatnije najspominjanija od njih je ona koja uspoređuje crkve i teretane, s neizbježnim pitanjem: „Zašto su crkve otvorene, a teretane nisu?“. Još jednom ću napomenuti, nemam ništa protiv teretana i osobno smatram da su one pod određenim uvjetima trebale biti otvorene sve ovo vrijeme, ali ako netko zaista ne vidi razliku između crkava i teretana, to je žalosno. Crkve su „otvorene“ otprilike jedan sat dnevno (nedjeljom rade dužeJ), u njih ionako u velikom broju slučajeva ne dolazi puno ljudi (to je već neka druga tema), a oni koji dođu stoje mirno, bez ikakve interakcije. S druge strane, teretane su otvorene cijeli dan, kroz njih prođe puno veći broj ljudi koji se kreću, znoje i koriste zajedničke prostorije. Samo iz ovog vidljivo je kako su crkve i teretane potpuno različita priča. Meni je razumljivo da ljudi u cijelom ovom moru nelogičnosti imaju krive predodžbe, no nije mi jasno da netko čak i nakon što realno sagleda stvari i dalje može ustrajati na ovakvim usporedbama. Ako se već paralele moraju povlačiti, puno više od crkava teretanama su bliži neki drugi objekti i djelatnosti.
Nažalost, sama usporedba crkava i teretana sa sobom povlači i neizbježnu priču o privilegiranosti Crkve u Hrvatskoj. Tema je to o kojoj se može nadugo i naširoko pričati, i nije uopće sporno kako se Crkvi u Hrvatskoj neke stvari zaista mogu spočitati, no ovo definitivno nije situacija na kojoj se može graditi takva priča. Privilegiranima za vrijeme „zaključavanja“ možemo smatrati djelatnosti koje i dalje rade i zarađuju, a što Crkva konkretno dobiva time što su crkve otvorene, kad govorimo o materijalnim stvarima? Lemuzinu? Davanje lemuzine nije obvezno ni trenutno, kao što nije ni u „normalnim“ vremenima. Tko ne želi, Crkvi ne mora ostaviti ni kune, a onaj tko želi, uvijek to može napraviti, bez obzira na to bile crkve zatvorene ili ne. I to općenito vrijedi za sva novac koji Crkva „ubire“ u svojim prostorima. Sve je na dobrovoljnoj bazi, nitko ništa ne mora, nikoga se ni na što ne sili. Ukratko rečeno, ulaz u crkve se ne naplaćuje i one ništa nisu profitirale time što su otvorene.
Kao što sam rekao, ne volim tužakanje i povlačenje paralela s drugima, no ako već to moraju, vlasnici i korisnici teretana ne bi trebali gledati prema crkvama, nego prema nekim drugim objektima i djelatnostima. Crkve ni s aspekta epidemiologije, ni s aspekta ekonomije i profita ne mogu u istu rečenicu s teretanama, kojima su u ovoj priči puno bliži, recimo, bazeni. To je njihova konkurencija i u njihovom otvaranju mogu tražiti argumente o svojoj diskriminiranosti.
Naravno, ako crkve i teretane imaju malo toga zajedničkog da bi ih se moglo dovoditi u vezu, to ne znači da se ne može raspravljati o tome zašto su crkve otvorene. Možda su vladajući zaključili kako je rizik od zaraze tamo puno manji od duhovnog blaga koje vjernici mogu dobiti u ovim vremenima? Osobno, meni bi to bio vrlo dobar razlog, no mislim kako se ovdje ipak radi o klasičnom političkom promišljanju i skupljanju poena kod dijela vjernika za neke buduće izbore.
I za kraj, i sam sam sportaš, ali nisu mi jasni ljudi koji su toliko očajni zbog toga što su teretane zatvorene. Razumijem vlasnike istih, njihovi su razlozi jasni, no korisnici? Van se može ići, prirode koliko voliš, igrališta i vanjskih vježbališta na svakom koraku. Tko se želi baviti sportom ili nekom drugom fizičkom aktivnošću, sve što mu treba može naći i izvan teretana.
[uredio Ante - 03. veljače 2021. u 10:43]
