Kad govorimo o koronavirusu, često se, uglavnom posprdno i s podsmijehom, naglašava kako svoje mišljenje iznose ljudi koji nisu epidemiolozi, kako, ukratko, apsolutno nestručni ljudi govore o temi o kojoj nemaju pojma. Slažem se kako danas zaista svakodnevno svjedočimo pomalo apsurdnim situacijama u kojoj ljudi upitnog znanja dociraju i prozivaju znanstvenike nemjerljivo većeg stupnja obrazovanja, no čini mi se kako po ovom pitanju često idemo i u drugu krajnost, kako nečije mišljenje automatski odbacujemo samo zato što taj netko nije stručnjak iz područja o kojemu se priča.

Gledajući strogo ono za što je pojedini čovjek kvalificiran, to je samo dijelić naše svakodnevice, i kad bi ljudi pričali samo o onome za što imaju „potvrdu“, svijetom bi vladala grobna tišina. A nije tako, daleko od toga. Ljudi komentiraju sve i svašta, o svemu imaju mišljenje, često prozivajući one koji su u pojedinim temama kompetentniji od njih. Treba li uopće ići dalje od politike i sporta, dva možda i najkomentiranija područja naših života? Milijuni i milijuni ljudi širom svijeta znaju bolje od svih mogućih trenera i političara, iako se nikada u životu nisu bavili ni sportom, ni politikom. Zašto je onda toliko čudno i zašto se proziva ljude zato što imaju svoje mišljenje i o jednoj ovakvoj temi kao što je koronavirus, koja već godinu dana dominira našim životima?

Ako ćemo iskreno, ovom kaosu i bujanju raznih mišljenja i teorija dobrim su dijelom doprinijeli upravo ti znanstvenici i stručnjaci koje običan neškolovani čovjek, po nekima, ne bi smio komentirati. Ponekad, da bi iznio svoje mišljenje i stav o određenoj temi, čovjek uopće ne mora znati puno o njoj samoj, dovoljno mu je samo slušati što govore ti stručnjaci i koristiti logiku. Primjerice, karikiram,  ja ne moram znati apsolutno ništa o fizici, no ako neki školovani fizičar jedan dan kaže kako je čestica A sitnija od čestice B, a drugi dan kaže kako je čestica B sitnija od čestice A, onda ja mogu zaključiti kako je on nedosljedan i kako njegove stavove ubuduće neću uzimati ozbiljno. Bez obzira na to što je on znanstvenik, a ja laik koji ne zna ništa ni o čestici A, ni o čestici B.

Upravo je ovo situacija kojoj svjedočimo posljednjih godinu dana. Znanstvenici, stručnjaci, autoriteti, političari i općenito svi oni koji donose odluke, ljudi koji su obrazovaniji, stručniji i relevantniji po ovom pitanju od običnog, za ovu temu nekompetentnog čovjeka, toliko puta su sami sebi skočili u usta, toliko su puta bili nedosljedni i kontradiktorni sami sebi, da slobodno možemo reći kako su i oni dobrim dijelom otvorili put ovoj bujici mišljenja i teorija koje stižu sa svih strana. Ponavljam još jednom, ljudi danas zaista vole komentirati sve i svašta, često i ono o čemu vrlo malo znaju, što ponekad dovodi do apsurdnih situacija,  ali diskreditirati nekoga i njegovo mišljenje samo zato što on „na papiru“ nije kompetentan je banalno i površno gledanje na stvar.