Često ovih dana čujemo kako su rizici cijepljenja po zdravlje i život manji od rizika koji se mogu razviti uslijed komplikacija uzrokovanih koronavirusom, i kako je to razlog zbog kojeg bi se svi trebali cijepiti. Ovo je krivo postavljena teza, jer ne uključuje još barem dva parametra, a to su vjerojatnost da se čovjek koji nije cijepljen uopće zarazi koronavirusom i vjerojatnost da oboljenje, ako do njega dođe, izazove opasnije komplikacije. Tek kada te dvije vjerojatnosti ubacimo u formulu, možemo statistički uspoređivati što je riskantnije – cijepiti se ili ne. Ne znam zašto se ovakve nepotpune analize plasiraju u javnost, jer šalju krivu poruku. Po njima, ispada kako većini ljudi koji se nisu ili ne budu cijepili prijeti opasnost od ozbiljnih komplikacija uslijed zaraze koronavirusom, a to nije slučaj. Većina ljudi ili uopće nije oboljela, ili je bolest kod njih uzrokovala tek blage simptome.
Nadalje, kada se govori o cijepljenju, mediji ljude koji su se ili će se cijepiti uvijek navode kao one koji su svjesni opasnosti i koji su društveno odgovorni, što je opet krivo. Iz svog iskustva mogu reći kako je postotak takvih dosta mali, i da će se ljudi dobrim dijelom cijepiti čisto iz komocije, zato jer je tako lakše i zato što ne žele ograničavati svoje svakodnevne aktivnosti. Dakle, radi se o čisto praktičnim razlozima, ne o stavu koji ljudi imaju o cjepivu i općenito cijeloj ovoj situaciji.
