Ljudi koji odbijaju svaku pomisao na to da je „koronakriza“ isplanirana, ili da je barem pojedini krugovi koriste i njome manipuliraju, kao glavni argument svog stajališta uglavnom navode ekonomiju, točnije, postavljaju pitanje: „Kome je u interesu izazvati krizu koja ekonomske gubitke donosi apsolutno svima, gdje je tu smisao?“. Ovo pitanje sasvim je logično, kad uzmemo u obzir milijune i milijune pojedene svakim novim danom u zemljama koje su, manje ili više, bile prisiljene zaustaviti gospodarstva i ograničiti djelatnosti koje direktno pune proračun, ali vrijedi li uopće elementarna logika u vremenu u kojem živimo? Je li uopće ikad vrijedila?
Smisao ovog komentara nije tvrditi kako se iza „koronakrize“ valjaju neki drugi interesi, nego samo iznijeti stav kako ekonomski argument ne može biti dokaz da ta mogućnost ne postoji. Prva „kvaka“ mogla bi se kriti u dijelu „kriza koja ekonomske gubitke donosi apsolutno SVIMA“. Možemo li mi biti sigurni kako niti jedna država ili lobi nema koristi od ove krize? Znamo kako je i gdje cijela priča počela. Kina je jedna od najmoćnijih sila svijeta i posljednjih je godina njezina borba i ekonomski rast SAD-om jedno od temeljnih pitanja svjetske politike uopće. Možemo li biti sigurni kako, recimo, Kina nema ekonomske koristi od situacije u kojoj se većina svijeta sad nalazi?
Nadalje, kad govorimo o „SVIMA“, mi često imamo percepciju kako je svaka država neovisni subjekt koji situaciju analizira iz svoje perspektive i odluke donosi samostalno, no to nije tako. Velika većina država danas pripada raznim asocijacijama i samo provodi ono što je doneseno na višoj instanci. Čelnici tih država često nisu ni dovoljno upoznati s danom problematikom i vjerojatno ni ne znaju kakve posljedice nosi ono što su prihvatili, a ako toga i jesu svjesni, to se ne odnosi na njih osobno, i možda upravo tu leži njihova spremnost potpisati što god treba. Možda upravo ta odnarođenost i život u nekom paralelnom svijetu i omogućuju vladajućim elitama potpisivanje odluka koje državama donose milijune i milijune gubitka, jer oni to neće osjetiti. Naravno, ni izvori elitnog života političkih činovnika nisu nepresušni, i oni bi lančanom reakcijom jednog dana mogli doći u pitanje ako se ovakva situacija nastavi, ali njihov mentalni sklop, znamo to svi, često jednostavno ne funkcionira na taj način. Jedino što je njima važno je sad, o problemima u budućnosti neka se brinu oni koji tada budu na odgovornim funkcijama.
Konačno, čak i pod pretpostavkom da su zbog ove situacije trenutno apsolutno svi na gubitku, to opet ne isključuje mogućnost kako je kriza planirana ili se njome manipulira. Ovi trenutni gubici jednog će dana, uslijed mogućih preslagivanja na političko-ekonomskoj karti svijeta, možda iznjedriti dobitke zbog kojih se nekima isplatilo ići u sve ovo. Kad govorimo o situacijama i krizama koje pogađaju apsolutno sve i koji svima kratkoročno donose gubitke, ratovi su možda i najbolji primjer. Recimo, Drugi svjetski rat, kao najveći sukob u povijesti, utjecao je na tadašnji svijet puno više nego ova aktualna kriza. Ljudi su i tada ginuli i umirali, i to uglavnom ljudi u naponu snage, oni na kojima je počivala budućnost neke zemlje, ali tada su i, što kod korone nije slučaj, uništena mnoga materijalna dobra, države su doslovce bile sravljene sa zemljom.
I prije nego je rat započeo, svi su znali koliko će ljudi zbog njega izgubiti život, kakve će on ekonomske posljedice ostaviti, kakve će strahovite gubitke generirati svim zemljama koje su u njemu sudjelovale, no rat se ipak dogodio. Zašto? Zbog nekih interesa, očito. Netko je, očito smatrao, kako će sve ono što se u ratu izgubi i uništi jednog dana naplatiti, kako će dugoročni dobici biti veći od kratkoročnih gubitaka. Pa, kad je netko spreman zbog nekakvih bolesnih ambicija i motiva na noge dignuti cijeli svijet i upustiti se u kolektivno ubijanje i uništavanje svega život i neživog, zašto onda kategorički odbiti pomisao i da se iza „koronakrize“ krije nekakav interes? Interes koji nam je danas teško shvatljiv, koji će na površinu isplivati tek nakon određenog vremenskog odmaka, kad usporedimo pozicije s kojih su vodeće sile svijeta ušle u ovu krizu, i pozicije koje su zauzele nakon izlaska iz nje.
