Naravno da niti jedno cjepivo, kao ni bilo koji drugi lijek, ne jamči zaštitu, no malo se ova činjenica banalizira kad se nastoje objasniti slučajevi oboljenja ljudi koji su cijepljeni. Postotak, dva iznimaka je jedno, ali 15 ili 20 % ( možda i više) mogućnosti da se zarazi čovjek koji je cijepljen ipak je nešto drugo. Očito je kako cjepivo protiv korone ne pruža zaštitu kakva se od nečeg što se definira kao cjepivo očekuje, i ne znam zašto je to problem reći. Posebno mi je apsurdno kad netko tko promovira cijepljenje koristi argument o „80 % necijepljenih ljudi u bolnicama“, jer time upravo dobrim dijelom daje za pravo i onima koji su skeptični po pitanju cjepiva. 20 % oboljelih koji su primili cjepivo nije uopće zanemariv postotak, nego podatak koji samo dokazuje da ova kampanja koja sugerira cijepljenje svima, bez obzira na specifičnost situacije svakog pojedinca, stoji na klimavim nogama.
Postoci i statistika općenito su vrlo „klimavo“ područje, i tu je stvarno velika mogućnost krivog tumačenja podataka i donošenja pogrešnih zaključaka. Čak i ako netko ima dobru namjeru, može iz određenih podataka donijeti pogrešan zaključak, a da ne govorimo o slučajevima kad netko svjesno manipulira podacima i servira samo one činjenice koje njemu u tom trenutku odgovaraju.
Recimo, u posljednje vrijeme često se kao ključan podatak o (ne)opravdanosti cijepljenja uzimaju postoci cijepljenih i necijepljenih od ukupne populacije koja se nalazi u bolnicama (na respiratoru). Pa se onda, ako je recimo u tom broju 80 % necijepljenih, to navodi kao neosporan dokaz o tome kako bi se svi trebali cijepiti. To je pogrešno, jer se radi o miješenju krušaka i jabuka. Odnos broja cijepljenih i necijepljenih u ukupnom broju oboljelih ne govori nužno o učinkovitosti cjepiva, nego prije svega o tome koliki je udio populacije cijepljen. Kad bi, hipotetski, u nekoj državi svi bili cijepljeni, onda bi, logično, svi koji se nalaze na bolničkom liječenju također bili cijepljeni, ali to nipošto ne bi značilo kako je cjepivo potpuno neučinkovito ili kako, ovo je još banalniji zaključak, oni koji nisu cijepljeni ne mogu završiti u bolnici. Vrijedi, naravno, i obratno. Ako bi u jednoj državi svi bili necijepljeni, onda bi i u bolnicama svi bili necijepljeni, no to opet ne bi značilo da je cjepivo potpuno učinkovito. Kao što vidimo, to je krivi način zaključivanja, kojeg, nažalost, često susrećemo u medijima, ali i među stručnjacima. Lijep je primjer ovakvog zaključivanja dao kolega „basketaš“, s udjelom pijanih i trijeznih u prometnim nesrećama.
Uspoređivati odnos cijepljenih i necijepljenih u bolnicama i na osnovu toga donositi zaključke o (ne)opravdanosti cijepljenja nema smisla. Za ocjenu učinkovitosti cjepiva ključni su sljedeći podaci:
- postotak onih koji su se cijepili, ali su oboljeli (preminuli) od korone
- postotak onih koji su se cijepili i nisu oboljeli, ali imaju nekakve nuspojave od cjepiva
S druge strane, za one koji se nisu cijepili imamo postotak onih koji su oboljeli (preminuli) od korone. Naravno, ovo je samo okvirno, jer teško je egzaktno utvrditi ove podatke, kao što je teško i uspoređivati različite stupnjeve oboljenja, no princip bi trebao biti taj. Cijepljeni s jedne strane imaju osigurač od težeg oboljenja, ali i rizik od cjepiva, dok necijepljeni imaju rizik od težih oboljenja, ali nemaju rizik od cjepiva.
I to nas opet dovodi do onoga što bi trebao biti osnovni princip u cijeloj ovoj priči. Svaki čovjek, ovisno o dobi, zdravstvenom stanju i povijesti bolesti je priča za sebe, pa bi potrebu za cijepljenjem trebalo gledati individualno od čovjeka do čovjeka, a ne provoditi kampanju koja sugerira cijepljenje svakome. I ne samo sugerira, nego čovjeka na to sve više na razne načine prisiljava.
