Ima smisla ovo što vi govorite, no stvar se može gledati i drugačije. Vladajući moćnici žele ostati na vlasti, a da bi to uspjeli, moraju nešto napraviti i kupiti povjerenje birača. A da bi to mogli, treba im novac iz proračuna, koji se dobrim dijelom puni zahvaljujući turizmu.

No, na stranu sad to, meni je u ovom primjeru puno zanimljiviji obrat koji imamo u odnosu na početke pandemije.  Tad smo neprestano slušali o zdravlju kao najvećoj vrijednosti, a svi oni koji su pokušavali objasniti kako zdravlje je važno, ali se jednostavno ne može zaustaviti cijeli svijet zbog njega, proglašavani su bezosjećajnim sebičnjacima kojima je samo profit na pameti. Sad imamo situaciju da isti oni koji su tad moralizirali o zdravlju, odjednom donose odluke kojima žele spasiti ekonomiju. Da me netko ne bi krivo shvatio, osobno smatram da je čovjekov život najveća vrijednost koja se ne može mjeriti ni sa čim, no svijet nekako mora ići dalje, baš zato da bi taj život imao smisla. S tog aspekta meni uopće nije sporno ovo otvaranje zbog turističke sezone. smeta mi samo ta nedosljednost.

Ma čak mi ni to nije sporno, normalno je da se nakon određenog vremenskog odmaka, s novim spoznajama, mijenja pristup problemu, ali onda bi barem trebalo reći: „Ljudi zeznuli smo, sad znamo ono što nismo znali, krivo smo procijenili…“. dakle, neki minimum obične, neglumljene ljudskosti i priznanja svojih pogrešaka. No, toga nema, ni kad je u pitanju turizam, ni bilo koja druga tema tokom ove pandemije. U ovih godinu i pol mi samo iz usta vladajućih čuli toliko kontradiktornosti, netočnih informacija, krivih procjena, i nitko se nikad nije javno posuo pepelom zbog njih, nego se uporno ide dalje i dalje s popriličnom dozom bahatosti i elitizma.

Onda još kao vrhunac farse imamo ovaj pristup koji dobre brojke pripisuje sebi („Pobijedili smo koronu, pokazali samo se kao odgovorna i sposobna vlast“), a kad nastupe loše brojke, onda je kriv nediscipliniran narod koji se ne drži mjera. I onda je meni nekako i logično da čovjek, kad vidi tu bahatost, prepotenciju i hrpu nelogičnosti i kontradiktornosti, mora u pitanje dovesti namjere onih koji rukovode ovom krizom.

naivno je očekivati skrušeno priznanje grešaka od nekoga tko je mrtav-hladan smijenio 14 ministara prošle vlade zbog raznih skandala, korupcije i svega i nakon toga dalje jaše jer je super i cool i nepogrešiv. I ljudi mu daju glasove, stranka mu je neprekidno prva po popularnosti i to uvjerljivo prva

zašto bi mijenjao ponašanje kad ga ovakvo kako je i dalje drži na vlasti?

nisu oni bahati, prepotentni, nelogični i kontradiktorni postali s početkom epidemije

Pitanje je koliko više uopće ima smisla podjela na „napredna“ i „zaostala“ društva (države), jer vidimo kako pojedine države i unutar sebe imaju ovu borbu. Meni je, recimo, zanimljivo vidjeti kad neka država svojim potezom ili odlukom odstupi od ustaljenog obrasca i etikete koju nosi, pa mediji ostanu zbunjeni, u stilu: „Što sad, ovo nam kvari cijelu koncepciju“.

Danska, Švedska i općenito skandinavske zemlje u medijima su uglavnom prikazane kao oaze progresivnosti, naprednosti i uređenosti, sve suprotno od balkanskih zaostalih zemalja. Međutim, onda se dogodi da jedna Danska ukine sve mjere, da, ako ćemo do kraja banalizirati stvari, kaže: „Briga nas za stare i bolesne, želimo živjeti normalnim životom“, i poruši cijeli koncept koji se o njoj i sličnim državama gradi. Da je takvu odluku donijela Mađarska, Bjelorusija ili Poljska, mediji bi brujali o neodgovornosti, sebičnosti i zaostalosti, no kako to reći za Dansku ili Švedsku, kad su to uzorne progresivne države.

S druge strane, Hrvatskoj se recimo u medijima, posebno ovim našim „progresivnim“, često pripisuje zaostalost, nazadnost i slične karakteristike, a tijekom ove pandemije Hrvatska uzorno slijedi upute koje dolaze iz središta uglađene i progresivne Europe. Uostalom, toj istoj zaostaloj Hrvatskoj u kojoj buja nacionalizam, na čelu je uglađeni progresivac, koji u sebi objedinjuje sve ono što napredna Europa traži.

Dakle, podjela na „napredne“ i „zaostale“ države danas nema previše smisla. Imaju. naravno. svi narodi i države neka dominantna obilježja,  no to je jedna stvar, a političari koji ih vode i odluke koje se donose nešto su drugo. Tu onda dolazimo do pitanja koliki opće današnji vodeći ljudi država imaju legitimitet, koliko ljudi njih zapravo podržava i koliko oni utjelovljuju narod kojeg predstavljaju, no to je već druga tema.

Slažem se, upravo o tome se i radi, u tom smjeru je išao i moj komentar. No, ako su već političari ogrezli u korupciju, ako im je lagati kao "dobar dan" ne bi li zadržali svoje pozicije, zašto je onda pogrešno izraziti skepsu oko njihovog vođenja ove krize?

Upoznao sam dosta ljudi koji neprestano, na dnevnoj bazi pljuju po političarima lijepeći im sve one poznate etikete, no kad se taj isti političar oglasi u vezi pandemije, onda je to sveto pismo i to se ne preispituje. Nije mi jasan taj zaokret.

Da nije ove pandemije, recimo, Beroš bi bio običan nesposobni ministar koji ne zna i ne može riješiti osnovne probleme zdravstva, a sad je postao supermen kojemu se plješće na balkonima...

Svaka cast za roditelje i ravnatelje  u Varazdinu,izborili su se da djeca ne nose maske u skolama

https://www.facebook.com/borismisevic1/videos/716106563119852

Evo najnovijeg primjera neozbiljnosti vladajućih, da ne upotrijebim neku grublju riječ. Kaže ministar Beroš danas, promovirajući cijepljenje: "Dovoljan je jedan odlazak na cjepno mjesto i mi ćemo, karikirano, time platiti životno osiguranje".

Dakle, već su odrađene dvije doze, u najavi ih je tko zna još koliko, očito je da cjepivo nije nikakvo jamstvo neobolijevanja, i onda čovjek mrtav-hladan izjavi kako ćemo jednim dolaskom riješiti problem. Kao da se zafrkava.

Niti je dolazak jedan, niti je problem sigurno riješen...