dbald je napisao/la:
ovim odgovorom impliciraš da je u redu ukinuti nešto zato jer većina tako misli. Po istom se principu ukinulo koješta u Njemačkoj 30-tih godina prošlog stoljeća ili u drugoj polovici 20. stoljeća u SSSR-u. Znači, povijest nas je naučila da princip isključive volje većine NIJE DOBAR jer pravila koja većina donosi nisu nužno dobra za manjinu - dakle postoji opasnost od institucionalnog NASILJA - nečeg što si i sam prepoznao da ne smije postojati.
Dakle, pravilo većine NE SMIJE biti jedino, nego pravila moraju u svojoj biti zadovoljavati puno toga više.
I ovo oko 'napretka'. Nitko nije u mogućnosti ocijeniti što je 'napredak' a što ne. Komunisti su pod napretkom proglašavali sve i sva pa ispao goli kurac od napretka. Isto tako je i kršćanska vjera nekad davno bila napredak.
Ja se ježim napretka.
Vidi cijeli citat
Ispravak netočnog navoda: u SSSR-u i nacističkoj Njemačkoj ni komunisti, a ni nacisti nisu bili većina, niti su kao većina došli na vlast. Zato, govoriti da je tu većina krivo odlučila nije istina.
OK, može se naći bezbroj primjera gdje većina nije dobro odlučila, ili gdje je neki kralj ili car (očita manjina) nešto dobro odlučila pa možemo zaključiti da pravila nema, međutim, postavlja se pitanje legitimiteta. Svijet se treba kretati (ako se već ne kreće) u smjeru da svatko odlučuje o sebi a ne da ga se cijeli život kontrolira kao da je beba. Ljudi se udružuju u države kako bi to sebi omogućili. Logično je da većina donosi odluke, a ne manjina. Churchill je još davno kazao da je demokracija loš sustav, ali i da je najbolji što imamo. Je li na koncu konca smisao života da svaki put dobro odlučiš? Jesmo li mi ipak samo ljudi, a ne direktori svemira?
Ispravak bizarnog navoda: ako nitko nije u mogućnosti ocijeniti što je to napredak, zašto odmah potom
ocjenjuješ što je to napredak a što nije? Zašto uopće razbijaš glavu ako je nemoguće?
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda