CarlosValderama je napisao/la:
NYC,šta misliš koliki deo krivicie snosi Milošević koji je bio kreator spoljne politike SRJ,živeo je u zabludi da SRJ u svetu može imati istu ulogu kao što je imala SFRJ

,vojni budzet mu je bio dosta "agresivan",pravio je planove za destabilizaciju Crne Gore,nije želeo ekonomske reforme....
Ovim ne želim da umanjim krivicu Amerike koja je na kriminalan način postupila,to je zemlja koja je priznala rezultate izbora 1996/97 iako ih je srpska opozicija bojkotovala,to je zemlja koja je plasirala hvalospeve na račun Miloševića 1995,to je zemlja koja nije tražila od Albanaca da se integrišu u državnu administraciju Republike Srbije-naprotiv....
Vidi cijeli citat
Neverovatno, bio sam počeo da tipkam "Deo Treći: SM i njegova odgovornost", ali sam onda odustao... učinilo mi se da previše zloupotrebljavam ovaj prostor.
O SMu sam napisao u svom prvom postu, koji sam ubrzo potom, obrisao, jer mi se učinio predugačak.
Šta sam rekao? Pa, iz mojeg subjektivno-amaterskog ugla, mislim da je SM mogao da spreči bombardovanje, naravno po cenu izvesnih - velikih - ustupaka. Po meni, morao je da se povuče najdalje godinu dana nakon Daytona. Tada je već bilo sasvim izvesno da ga je Washington prekomanodvao sa spiska "Upotrebljivih" na spisak, "Za odstrel"! Ali, SM, naravno u skladu sa svojim sitnodiktatorskim mentalnim sposobnostima, uopšte nije shvatio šta se od njega u stvari traži. A to je - ostavka. Da je tada došlo do demokratskih promena u Srbiji, mislim da bi se rat 1999. mogao izbeći. No, sa Zlobom na čelu države, sa njegovim arogantno potcenjivačkim stavom prema Zapadu, se nije moglo drugačije.
Uklanjanje Slobe je, uz onaj prvi razlog koji sam naveo u prethodnim postovima (o novoj misiji NATO pakta i kredibilitetu Zapada), bio glavni cilj bombardovanja 1999. Kakva zaštita ljudskih prava, kakvi bakrači! To je bila poslednja stvar o kojoj su tada razmišljali u Briselu. Nemoj da vas neko laže.
Ali to ništa ne menja mučni utisak da je najveća tragedija tog rata bila činjenica da ni Washington ni zvanični Beograd nisu marili ni malo za -
narod, baš za
ljudska prava! Sloba je jednostavno bio odlučio - sasvim suludo, razume se - da odigra koju ruku pokera sa Clintonom u kojem smo
čipovi bili - mi. Iako sam ja bio ovde tada, usudjujem se reći "mi", iz Aleksinca, Niša, Čačka, Ivanjice, Grdeličke klisure, i ništa manje iz one pobijene albanske kolone (jer im je,
ozgo, "traktor na čelu kolone ličio na borbeno vozilo"

). E, ljudi, meni je TO strašno... da neko može tako lako da pošalje u smrt na desetine, stotine pa i hiljade,
svojih sunarodnika i da onda opet, nakon svog tog krvoprolića, i dalje veruje da je radio u interesu
svog naroda!