– S Hrvatima smo se dobro slagali, nije bilo nikakvih problema, no oni,
brate, odseliše. A kad Kosovo postane država, ima svi da se vrate –
euforično o budućnosti i suživotu u novom Kosovu govori poljoprivrednik
Bajro Berisha.
U janjevačku ružičastu budućnost ne vjeruje Anton Palić, jedini
poduzetnik u selu, rodbina kojega je već odavno u Zagrebu.
– Nema ovdje perspektive – kaže Antun laktom oslonjen o novi mercedes
zagrebačkih registracija, u koji su znatiželjno pogledavali zadivljeni
albanski dječaci.
– Svi su moji u Zagrebu, a ja povremeno navratim ovamo kao i većina
mladih. Nešto zbog posla, ali više zbog tradicije – kazuje Antun
krijući se od objektiva fotoaparata.
...
A poštenjem u poslovanju te kvalitetnim proizvodima Janjevci su stekli
ugled među Albancima i Srbima. No kad su došla, kako kažu, vučja
vremena, u torbi su uvijek nosili – srpsku šajkaču i albansku bijelu
kapicu.
– Kako bih prolazio kroz koje selo, ovisno o tome je li bilo srpsko ili
albansko, tako bih mijenjao kapu jer je
bolje mijenjati kapu nego glavu
– mudro je kazao Mato.
www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/810342/index.do
[uredio hitro.hr - 03. lipnja 2007. u 11:22]