Šta nije jasno? Šta treba da pojasnim? Da je ovo "odlučujuća, istorijska bitka koju Srbija ne sme da izgubi"... a, u stvari,
već je izgubila??? Nimalo mi nije prijatno što to kažem, ali Srbija je 1999. izabrala rat. Ili, da pojednostavimo, Srbija je u proleće 1999. godine
ratovala. Protivnik je bio, ni manje ni više, nego
NATO pakt. Najveća i najubojitija udružena sila koja je ikada okupljena pod jednom komandom. I šta se desilo? Srbija je
izgubila taj rat (koliko kapiram, u Srbiji je i danas moguće naići na ljude koji su i dan danas uvereni da bismo mi taj rat
dobili, samo da su se ovi "ozgo spustili dole"!
Tja, šta ćete. Čkepi ostaju čkepi). I dobiše nas. Te iste
čkepi, mislim. Ni to mi nije prijatno da kažem, ali je tako. Nažalost, vratiti vreme unazad ne možemo, tako da jedino o čemu
danas vredi raspravljati, kada je Kosovo u pitanju, je kako- eventualno -
umanjiti posledice
ratne politike genijalnog Vodje.
e
Da zaključimo. Nažalost (sedmi put, valjda), u slučaju KiM se ne radi o pukom "otkidanju" teritorije "jedne suverene države, članice UN". Ma, koje "članice"? Osnivača, bre! Osnivaaaaača! Ej, član biblioteeeeeke! ( offtopic: "Osnivača", obzirom da je Srbija by default preuzela sva pozitivna dostignuća SFRJ, dok se onih negativnih, by default, lahko odriče.) Mada, na kraju, nema veze što smo mi osnivači UN, potpisnici silnih sporazuma (i nesporazuma) i - najvažnije - sporazuma 1244 (je l' tako beše? Nisam siguran.). Kao pobedjena strana u ratu iz 1999. godine, mi, nažalost, nismo u situaciji ništa da biramo niti da zahtevamo!
Hoćete neke primere? Hajdemo od najsvežijeg. Istočni Timor, 2002. godine. Provincija koja je, nakon povlačenja Holandije iz svojih kolonijalnih teritorija, pripala Indoneziji. Sve vreme, medjutim, na toj teritoriji deluje secesionistički pokret (UČK?!) koji se bori za otcepljenje i nezavisnost. Na kraju sukob prerasta u otvoreni gradjanski rat. Pro-Indonežanske snage bivaju potučene (uz obilato mešanje Australije!), a Istočni Timor proglašava nezavisnost (btw, baš pre 3 dana im upucaše i predsednika i premijera!)...
Ili, Bangladeš. Godina: 1971. Tzv. "Istočni Pakistan" se bori za otcepljenje. Zapadni Pakistan šalje vojsku i nastaje krvavi obračun, odn. rat. Na kraju, Indija šalje svoje trupe u Istočni Pakistan što donosi prevagu u korist lokalnih pobunjenika koji ubrzo potom proglašavaju novu suverenu, nezavisnu, državu, Bangladeš!
Kao što
Džoni reče (

), ništa nije večno već je sve podložno promenama. Pitanje je samo kad i kako. Dok su te promene išle
nama u korist (recimo, aneksija Vojvodine , rasparčavanje Makedonije 1912. i 1913., aneksija Istre od strane Jugoslavije 1946., itd.) mi nismo imali razloga da se bunimo. Kada se, medjutim, svetska politika
promenila i mi prekonoći postali istorijski "negativci" kojima su krenuli da
oduzimaju teritoriju, odjednom je nastupilo sveopšte samo-preispitivanje u Srba.
Nažalost, većina se i dan danas još uvek samo češe po glavi i pita se, majku mu, kako se to desilo? Šta se promenUlo? Kada? Kako?
Bogme, promenUlo se mnogo toga. Nažalost.
[uredio NYC - 16. veljače 2008. u 07:07]