Događaji dana
Zašto smo tako bijesni
Piše: Miljenko Jergović
Foto: AFP
 |
|
Zašto
su tako bijesni? - pita se tako jedan naslov u našim novinama, posvećen
beogradskim reakcijama na proglašenje kosovske samostalnosti. Pa da mu
odgovorimo: bijesni su jer su huligani, a takvi jedva dočekaju da budu
bijesni, i ne nalaze, živeći među različitima od sebe, drugoga smisla
osim bijesa.
Bijesni su jer su nacionalisti i šovinisti,
bijesni su jer su nogometni navijači, mladi neonacisti, kojima su krv,
tlo i rasa udarili u glavu. Bijesni su jer ih vođe potiču na bijes.
Bijesni su jer je bijesan Koštunica, a on je bijesan jer ga, očito je
to po rezultatima predsjedničkih izbora, ništa osim bijesa više ne može
zadržati na vlasti.
I na kraju: bijesni su jer će se neki
začuđeni Amerikanac iz State Departmenta, koji je do jučer davio Arape
krpama natopljenim u vodi, ne bi li priznali kako im je Al Kaida
naredila da budu baš Arapi, pitati zašto su Srbi u Beogradu tako
bijesni. To pitanje o srpskome bijesu u glavi nekog ne baš jako
lucidnog vašingtonskog geostratega savršeno je dobar razlog mladome
Srbinu da bude bijesan.
Na dan proglašenja kosovske
samostalnosti po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj slavili su ljudi u jurećim
automobilima, kroz čiji prozor se vihorila zastava Republike Albanije.
Sutlićeva je televizija u svim informativnim emisijama emitirala
dirljive priče o pekarima albanske narodnosti, koji su Zagrepčanima
darivali svoje proizvode. Nakon toga, Dijana Čuljak i Mislav Bago
danima će, u emisiji “Otvoreno”, ponavljati pitanje kada će već jednom
Hrvatska priznati nezavisnost Kosova.
Samo što ministru
Jandrokoviću nisu uvrtali ruku i mučili ga “indijanskom vatrom” da ga
koliko sutra prizna. Na dodjeli Večernjakove ruže nekakav Danijel
Delale čestitat će Kosovarima nezavisnost, iako je prema protokolu samo
trebao dodijeliti nagradu jednoj radijskoj urednici, koja nije s Kosova
i koja s ovom pričom nema ama baš nikakve veze.
| Na dan proglašenja kosovske
samostalnosti po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj slavili su ljudi u jurećim
automobilima, kroz čiji prozor se vihorila zastava Republike Albanije | Kada
su dva automobila u Puli odletjela u zrak, Sutlićev radio je u svojim
glavnim informativnim emisijama, prije policijske istrage, za taj
teroristički čin optužio Srbe, a jedan od dvojice oštećenih pročitao je
u program navodnu sms poruku navodnog napadača, naravno - Srbina. Na
stranicama naših novina izašao je vic o Srbiji koja se smanjuje iz
godine u godinu, kao što se smanjuju Nokijini modeli, dok je Sutlićeva
televizija dala priliku nekome zagrebačkom zlataru da najgorim
šovinističkim uvredama vrijeđa Srbe općenito.
Televizijski
dnevnik objavio je izvatke intervjua Hashima Thacija za američku
novinsku agenciju, baš kao da je sam kralj Tomislav ustao iz groba pa
daje intervju. Naravno, u tom intervjuu mladi Hašimaga one u Beogradu,
i Srbe općenito, podučava kako bi se trebali okrenuti budućnosti. A u
našim novinama, opet, Glas naroda ljutito se pita: “Hoće li nam
Vojislav Stanimirović diktirati kada ćemo priznati Kosovo?”
Zbilja,
što mislite kako su se osjećali pripadnici najveće hrvatske nacionalne
manjine dok su se po Hrvatskoj vihorile zastave Republike Albanije i
dok je trajalo sedmodnevno slavlje u emisiji “Otvoreno”, jer je Kosovo
proglasilo nezavisnost? Pritom su znali, ono što zna svatko od nas, da
se ne radi o kolektivnom oduševljenju zbog još jedne albanske države,
nego je riječ o uživanju u srpskome gubitku. Možete li zamisliti
situaciju u kojoj bi se oni, kao pripadnici najveće hrvatske nacionalne
manjine, vozali po Zagrebu s istaknutim srpskim zastavama?
Vrlo
je vjerojatno da bi hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu bilo žrtva
napada i da nije bilo svega ovog i da su se hrvatski mediji s manje
zluradosti postavili prema amputaciji južne srbijanske pokrajine. No, u
tom slučaju bismo čista srca mogli postaviti američko pitanje: Zašto su
tako bijesni?
Nakon čega bismo i dalje trebali sve činiti da
sami ne budemo bijesni i da naši najvažniji susjedi - oni s kojima
činimo okosnicu zapadnoga dijela balkanskog poluotoka - nekako
prezdrave svoj bijes, jer je nama u interesu da se nakon osamdesetak
godina bijesa promijeni paradigma u odnosima Hrvata i Srba. Od toga
kada će Hrvatska priznati Kosovo važnije je kada ćemo priznati sebe i
shvatiti da nas Hrvatima ne čini bijes prema Srbima.
|