Kosovo da, Palestina ne?

Kosovo uistinu jest presedan,  po pravnom statusu i pitanjima sukcesije ali i po reakciji međunarodne zajednice. Izuzev Vatikana koji ima status stalnog promatrača, punu afirmaciju svaka nova država dobiva tek ulaskom u Ujedinjene narode. To je razvidno iz činjenice da, unatoč priznanju dijela članica UN-a, neke zemlje još nisu dosegle konačan cilj jer nisu u članstvu te najveće svjetske organizacije.

Primjerice, Tajvan su priznale 24 države, Zapadnu Saharu njih čak 46, Sjeverni Cipar je priznala samo Turska, a nakon proglašenja neovisnosti 15. studenoga 1988. Palestinu je do danas priznalo više od sto država, uključujući i bivšu Jugoslaviju. No, svima njima zajedničko je jedno - ne priznaje ih barem jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti koje imaju povlašteno pravo na veto.
Palestinski čelnici ističu kako ‘Amerikanci smatraju da Kosovo treba priznati zbog potpore više od 90 posto Albanaca, iako se Srbija s time ne slaže; dok su se sasvim drukčije ponašali u njihovom slučaju’.

Pet de facto neovisnih

U slučaju Kosova prvi je put došlo do prave pat-pozicije u kojoj Amerika nema jednoglasnu potporu svih članica Europske unije, a usto Rusija i Kina  poručujući Americi kako se nijedno svjetsko pitanje ne može riješiti bez njihove suglasnosti. Sasvim je sigurno da će i jedna i druga staviti veto na prijem Kosova u UN.

Poseban je slučaj pet zemalja koje potpuno kontroliraju svoj teritorij, ali ih ne priznaje nijedna država. To su Abhazija i Južna Osetija, Nagorno Karabah, Pridnjestrovlje te Somaliland.
Brojni svjetski čelnici pribojavaju se kako bi moglo doći  domino-efekta čime se mijenjaju geostrateške, vojne i ekonomske pozicije velikih sila. Predstavnici Europske komisije teško će uvjeriti Rusiju kako je Kosovo jedinstven slučaj koji se neće odraziti na bivše sovjetske republike.

Ne treba  čuditi  negodovanje brojnih država članica EU koje će se suočiti sa djelovanjem separatista na svome teritoriju, koji ovaj put osim javnih prosvjeda imaju još jedan adut u rukama - pravni argument koji se svodi na pitanje: Ako može Kosovo, zašto ne možemo i mi?