Uskoro će se navršiti skoro deset godina kako građani kosovu okolnih zemalja se mogu slobodno kretati po schengenskom prostoru bez vize. Kosovski Albanci su jedini kojima je nepohodna viza ako koriste kosovske isprave ili nemaju isprave država s kojima im je lakše prolaziti.
Analitičari i stručnjaci za međunarodne odnose predviđaju da sada sve ovi o spremnosti kosovske politike ispuniti  8 kriterija i o tome ovisi mogućnost olakšanog kretanja. Istovremeno iz redova kosovskih Albanaca se mogu čuti ocijene kako skoro desetak godina neke njima obližnje zemlje putuju bez viza, a po njima je kao kosovo, kao po nekim pitanjima ispred njih. E sad........

Po veleposlaniku SAD-a Kirbyju normalizacija odnosa Beograda i Prištine "podrazumijeva članstvo kosova u UN". Nitko ne traži da Srbija prizna kosovo, već samo normalizaciju odnosa. A što će to konkretno značiti, to će odrediti EU. EU je mjerodavna i EU će odlučiti, ali za SAD-u bi to značilo i članstvo u UN.
Srbija uvažava stavove SAD, jer ipak je to velesila, ali Srbija ipak drži svoju politiku. Stav Kirbyja nije ništa novo jer SAD je priznala kosovo još 2008. Rijetko tko s srpske strane bi mogao pronaći nešto zdravo za odgovoriti na izjavu Kirbyja. Srbija sad mora spriječavati članstvo kosova u što većem broju međunarodnih organizacija, jer bi u protivnom to bio prešutni pristanak i legalizacija neovisnosti. Tu je svakako najkrupniji zalogaj eventualno primanje u UN. Dijalog Beograda i Prištine mora ostati statusno neutralan. SAD i Srbija nemaju identično poimanje riješavanja kosovskog pitanja, a što je bilo itekako razvidno prilikom razmatranja zahtjeva za članstvo u Unesco. Čak i Kirby naglašava da su prisutne značajne razlike između SAD i EU po tom pitanju jer pet država EU kosovo ne priznaje. Srbija svoju politiku neće mijenjati, i dalje će sve svoje političke i diplomatske resurse usmjeravati samo na dijalog, a pri ćemu će inzistirati da dijalog i njegovi rezultati (ugovorene odredbe) budu jedine mjerodavne obveze za obje strana, za sva otvorena pitanja.
Srbiji je normalizacija prihvatljivo rješenje, ali to nikako ne znači da će prihvatiti i pristati na neko individualno članstvo kosova (KIM-a) u UN. Srbija smatra cilj dijaloga oživotvorenje suradnje i zajedničko djelovanje institucija Beograda i Prištine ali zbog što boljeg i što lakšeg odvijanje života stanovnicima na tom teritoriju. Razgovore o tim pitanjma Srbija smatra nužno potrebanim i nema govora da bi napustili pregovore o tim pitanjima.

Stav SAD nije nepoznat a Kirby je izjavio da normalizacija "podrazumijeva članstvo kosova u UN". Ovakva izjava ništa neće pridonijeti normalizaciji. Jer to samo ohrabruje kosovske Albance da i dalje samo opstruiraju, a i može potencirati kosovske Albanace da upliću statutarna pitanja a što je izvan okvira ovih pregovora. Nije nemoguće da će neki tražiti da kosovo postane član UN. Srbija tu računa da će barem dio njezinih zahtjeva biti uvažen, ali i da bi kosovski Albanci mogli popustiti na dva, tri pitanja. Navodno se po kuloarima može čuti kako trenutno postoje dvije zemlje članice EU koje čvrsto drže i neodstupaju od toga da se u pregovorima izvrši pritisak na Srbiju pa da prizna kosovo, nije precizirano koje su to dvije.
Nespretno je i to što ono što je dogovoreno u Bruxellesu bi trebalo tako i oživotovriti, a ne kako strategija kosovskih Albanaca ukazuje na ideje da se dogovor iz Bruxellesa može "revidirati" na kosovu, kroz kao tamošnje institucije. Jer Srbija se s kosovskim Albancima ipak u Bruxellesu dogovarala pod pokroviteljstvom Europske unije, a ne niti s ustavnim sudom kosova, političkim strankama, niti sa skupštinom kosova.