izvor:
 
Albin Kurti se ne osjeća opušteno dok ga fotograf namješta za portretiranje. Šesti kat poslovne zgrade u Prištini, pa smo pretežno iznad prištinskih krovova. Kurti je osnivač najveće oporbene stranke. Kurti želi pod svaku cijenu izbjeći da odaje dojam autokrata, jer smatra takvih tamo ima i previše. Kurti izgleda nezadovoljno dok gleda kroz prozor na jednooke autobuse, koji iza mercedesovih limuzina kaskaju izrovarenim ulicama, na trošne barake u kojima se služi jeftina kava, na kosture nedovršenih stambenih nebodera i mladiće koji čiste cipele i prodaju cigarete ljudima u odijelima.
Kosovo u proljeće 2016. u ekonomskom smislu je obična olupina propala u pokušaju nakon proglašenja neovisnosti 2008. učini skok. Vladajuća elita na to ne daje ni pet lipa. Kurti kritizira sustav a spreman je ići i iznad granica realnog. Po riječima Kurtija, Samoopredjeljenje ne treba biti stranka nego pokret, on sâm nije osnivač stranke, nego je i dalje studentski vođa koji se još prije 1999. borio za odcjepljenje od Srbije.
Kritički orijentirane studente poziva da dođu u njegov ured kako bi izložili svoje ideje. U njihovim očima ovaj čovjek uživa ono što se naziva uličnim kredibilitetom (Street Credibility). Kurti je odvažan djelovati tamo gdje ostali ostaju samo na velikim riječima. Odlučan za gađanje jajima ili suzavac u parlamentu, jer po njemu neki tiši prosvjed nije učinkovit prosvjed. Barem ne u "zemlji" kojom se vlada autokratski i oslanja na međunarodnu diplomaciju koja efektivno vlada. Konkretan razlog za prosvjede i korištenje suzavca je Bruxelleski sporazum prema kojem Srbi na kosovu imaju pravo na autonomiju ZSO, čime međunarodna zajednica želi postići stabilnost, Kurti naglašava da suzavac ispari za 30 minuta a protiv posljedica ovakvog sporazuma morali bi se boriti 30 godina. Ova Kurtijeva kritika je percipirana kao nacionalistička, dok je on objašnjava kao antikolonijalističku. Od 2008. je 23 od 28 članica EU priznale kosovo kao državu. Španjolska, Cipar, Grčka, Rumunjska i Slovačka drže se na distanci. Rane rata još nisu zacijelile,  rat je odnio  preko 10.000 života  Na Kosovu su glavni problemi nezaposlenost i sjever podijeljen između Albanaca i Srba. Korupcija, siromaštvo i ekonomska ovisnost su samo posljedice.
Novinar je obišao i Mitrovicu o kojoj piše: Ni na jednom drugom mjestu napetost između nacionalnih tabora nije tako vidljiva kao ovdje. Na jugu Mitrovice dominiraju razvijene zastave s crnim dvoglavim orlom na crvenoj pozadini, ima džamija i čuje se samo albanski jezik. Most preko Ibra nije dugačak niti trideset metara a kojeg čuvaju vojnici NATO-a, nema zida ni ograda, ništa ne sprječava prolaznike prijeći, ali ipak, samo par turista prijeđe na drugu stranu. U srpskom dijelu se govori srpskim, piše ćirilicom i plaća dinarima, a na ulicama vijore srpske trobojnice.
Dvadesetjednogodišnji Dušan gustira pivo i dugo nije bio na albanskoj strani i uvjerljivo ističe: "pomirenja neće biti ni za sto godina" Što ću tamo? Možda ću otići kada se i tamo zavijori srpske zastava. Sada je previše opasno. U odnosu na 2004. napetost je vidno popustila. Tada su kosovski Albanci u atmosferi pogroma pokušali prijeći most, protjerati Srbe sjevernije i spaliti pravoslavne crkve. "Ovdje se ljudi mrze, a političari to koriste"!
Međunarodnim mentorima kosova, posebno EU, je potpuno jasno koliko je krhka koegzistencija Srba i Albanaca. Vlada u Prištini zna jako dobro igrati se s tim, Thaci dobro poznaje taktiku. On se trudi prema inozemnim čimbenicima slati poruku kao da želi pregovore s Beogradom, ali u srži se ne odriče imidža zapovjednika OVK.
Novinar Visar Duriqi kaže: "Kosovo nije demokracija. Kosovo je ambasadokracija. Međunarodna zajednica odlučuje tko vlada, a ne narod." "Nije tajna da im je Hashim Thaci koji u vrijeme gerile nije slučajno zaradio nadimak Zmija djeluje poželjnije kao partner nego Samoopredjeljenje s decidirano antisrpskim stavom. To što komisija Dicka Martyja tereti Thacija za zločine trgovine organima i umiješanost u naručena ubojstva, - nema u ovome previše veze. Zemlja i dalje podliježe pravnoj misiji EULEX, koja je i sama upletena u korupcionaške skandale. "Osim toga zemlja nije prebolila posljedice prisilne privatizacije kad je oko 600 tvrtki prodano, dio i kosovskim političarima a istovremeno je na desetke tisuća ljudi gubilo posao. U tom razdoblju su nastali uzroci nezaposlenosti od 50%. Pristojan život je moguć samo onima čija je rodbina našla zaposlenje u inozemstvu i šalju novac u pothranjenu domovinu. Uplate iz dijaspore čine 15% DBP-a. Pred izbore Thaci je obećao da će stvoriti 200.000 radnih mjesta ali odmah slijedeće godine je 100.000 ljudi krenulo u socijalno izbjeglištvo u državama EU. Ne bi se moglo reći da ti ljudi imaju preveliko povjerenje u politiku svoje vlade.