......s DW-a.......

Autobusni kolodvor u Prizrenu vrvi od ljudi. Sada je pola osam navečer, stižu putnici koji će za pola sata krenuti ka Beogradu. Mnogi nastoje biti neprimijećeni. Većina njih je mlada, ali ima i onih s djecom školskog uzrasta. Zvanično idu u Beograd na liječenje jer ovdje liječnici "nisu toliko stručni". Nemaju puno prtljage sa sobom. Malo tko želi razgovarati na temu odlaska put Zapadne Europe, plaše se jer se posljednjih nekoliko tjedana puno o tome govori u javnosti.
"Borimo se za život, a političari za fotelje"
Uz obećanje da mu ime neće biti objavljeno, jedan 28 godišnjak ipak počinje govoriti: "Prije četiri godine završio sam fakultet. Konkurisao sam na desetak mjesta i ništa. Nema ko da me pogura iako sam bio spreman da i pet tisuća eura koliko se plaća radnim mjesto u nekoj od državnih institucija. Ne pomaže ni to. Ne mogu više. Zapad mi je jedini spas. Mnogi su već stigli i kažu da su se snašli. Znam da me čeka velika neizvjesnost, ali nemam drugog izbora ", kaže ovaj mladić. Dodaje da na birou rada u Prizrenu na posao čeka oko tisuću fakultetski obrazovanih ljudi - liječnika, stomatologa, inženjera. I još pedesetak tisuća s nižim stupnjem obrazovanja. Čekaju godinama.
Ohrabrio se još jedan koji reče da ima 30 godina. Oženjen je, ima dvoje djece. Obitelj je ostala kod kuće. "Prvo ja da prođem pa ću naći neku mogućnost da povučem i familiju. Uzajmio sam novac, ako ne uspijem vratiti, prodat ću njivu. Vidite, dok se mi borimo za goli život, naši politički predstavnici se bore za fotelje. Nemamo Vladu pet mjeseci. Što dalje odavde - to bolje ", kaže on.
Tijekom razgovora nailazi direktor firme koja vozi ka Beogradu s još sedmoricom svojih suradnika, psuje, prijeti da će polupati fotoaparat i diktafon. Posebno je bio bijesan zbog mogućnosti da bude objavljena neka od fotografija koja bi prikazala autobuse s logotipom njegove tvrtke. Ako se to dogodi, kaže, on će se osobno obračunati s reporterom DW-a, inzistira da se pred njim sve izbiše s kamere, gura me s perona, traži da napustim autobusnu stanicu. Sva sreća stigao je policajac pa spriječio veći incident ... Nameće se pitanje zašto se vlasnik ove firme plaši javnosti kada je sve "legalno"?
  Kosovo Fahne Straße
Na Kosovu je 40 posto siromašnih
Krivi su novinari?
Autobus, koji za nekoliko minuta kreće, nije pun. Prije toga sugovornici rekoše da će se sigurno popuniti uz put na još nekim stanicama u Prizrenu, zatim u Suvoj Reci, Štimlju, Lipljanu ili Prištini. Do 21 sat na istoj liniji službeno kreću još dva autobusa. Cilj većine putnika je da preko Merdara i Beograda stignu do Subotice. Tamo ih, tvrde upućeni, navodeći pritom točan naziv restorana, čekaju oni koji će ih preko Mađarske prebaciti do Njemačke ili Francuske i za to naplatiti oko tri i pol tisuće eura. Posljednjih dana, kako tvrde oni koji autobusima putuju iz rubnih dijelova Kosova prema Prištini, pretresa ih policija. Sa Merdara je tijekom proteklog tjedna, pod sumnjom da ilegalno žele da se domognu Zapadne Europe, vraćeno šest autobusa s oko 300 putnika.
Valon Krasniqi, direktor odjela za državljanstvo, azil i migraciju Ministarstva unutarnjih poslova Kosova, kaže da je "u ovoj godini s Kosova otišlo 14 tisuća osoba a prošle 21 tisuća". Ovaj najnoviji val migranata krenuo je kada su nedavno brojni mediji objavili niz članaka, citirajući navodne izjave dužnosnika veleposlanstvo Švedske i Kanade na Kosovu kao i navodnu tvrdnju francuske vlade da je "Kosovo nesigurna zemlja" što su mnogi protumačili kao zeleno svjetlo za odlazak u ove zemlje . Dužnosnici veleposlanstava pobrojanih država su sve naknadno demantirali. Ali klica je bila već posijana. U tekstovima, koji su preplavili većinu kosovskih medija, objavljene su u visine plaća onih koji će raditi u pojedinim sektorima a one su astronomske za ovdašnje prilike.
I tako se tisuće, uglavnom mladih, odlučuje krenuti prema boljem životu. Mnogi su, međutim, završili u mađarskim zatvorima u kojima, kako tvrde predstavnici Centra za socijalni rad u Prištini koji su ih posjetili, vladaju "neljudski uvjeti". To su potvrdili i neki koji su prošli te zatvore i povratak na Kosovo. Ljudi poput Jadrija Sulejmanija. "To je bio pravi pakao", kaže on, apelirajući na mlade da ne kreću njegovim stopama. Osim Vlade, on je za situaciju optužio i neke turističke agencije, koje su, kako je rekao, spreme na sve zarad brzog bogaćenja.
socijalni nemiri
  Bushauptbahnhof Prizren im Kosovo Hamz Bitići
Hamz Bitići krivi novinare
Hamz Bitići, vlasnik online agencija Promokos travel koja radi na popunjavanju dokumenata za Kanadu, u izjavi za DW međutim, za zbrku optužuje novinare pojedinih. "Mi smo za godinu dana imali oko 25.000 besplatnih online program, od toga samo 115 njih je platilo za popunajvanje dokumenata. Naplaćujemo pet eura po stranici, što je 84 eura po osobi. Koliko ja znam, samo tri obitelji su dobile vizu za Kanadu jer su visoki kriteriji. Novinari su sve ovo zakuhali, vjerojatno zarad tiraža ili gledanosti. Iako mi je u interesu da zarađujem, poručio bih da oni koji se spremaju na put još jednom dobro razmisle u što se upuštaju ", kaže nam Bitići.
Sve ovo ne iznenađuje Safeta Grđaliua, predsjednika Privredne komore Kosova i sveučilišnog profesora. Kaže da je godinama unazad upozoravao vlast da će doći do ove vrste socijalnog bunta ako se nešto ne poduzme na ekonomskom planu. "Besmisleno je očekivati socijalni mir i europske integracije bez ekonomskog razvoja. Na Kosovu u posljednje vrijeme nema perspektive, nema stranih investicija a time ni radnih mjesta pa danas izvozimo samo gotov novac. Vlastima mora najveća opomena da bude ovo što mladi masovno pokušavaju idu na Zapad. "
Grđaliu tvrdi da će ogromna većina uskoro ponovno biti na Kosovu - jer ih nijedna zapadna zemlja neće tek tako prihvatiti. A onda će tek nastati pravi problemi. "Većina je posudila novac ili prodala kuće da ode na Zapad. Veliki problemi za budućnost Kosova nastat će kada se ovi ljudi vrate. "Prema službenim podacima oko 40 posto građana živi u siromaštvu, od toga je polovica ekstremno siromašna. Političari su obećali otvaranje 200.000 novih radnih mjesta u naredne četiri godine. Ali tada je bila izborna kampanja.

Albanci koji igraju za reprezentacije drugih zemalja:

Valon Behrami, mjesto rođenja Kosovska Mitrovica, nastuša za Švicarsku
Xherdan Shaqiri, mjesto rođenja Gnjilane, nastupa za Švicarsku
Blerim Džemaili, mjesto rođenja Tetovo, nastupa za Švicarsku
Granit Xhaka, mjesto rođenja Basel (roditelji s Kosova), nastupa za Švicarsku
Pajtim Kasami, mjesto rođenja Struga, nastupa za Švicarsku
Admir Mehmedi, mjesto rođenja Gostivar, nastupa za Švicarsku
Škodrdan Mustafi, mjesto rođenja Bad Hersfeld (porijeklom iz Gostivara), nastupa za Njemačku
Berat Sadik, mjesto rođenja Skopje, nastupa za Finsku
Pirparim Hetemaj, mjesto rođenja Srbica, nastupa za Finsku
Fatos Bećiraj, mjesto rođenja Peć, nastupa za Crnu Goru
Ardian Gaši, mjesto rođenja Đakovica, nastupao za Norvešku do 2013. ima jedan nastup za tim Kosova
Erton Fejzulahu, mjesto rođenja Kosovska Mitrovica, nastupa za Švedsku

Dosad nikada nije bilo toliko igrača albanskog podrijetla koji igraju na vrhunskom nivou, najbolji među njima  (osim Cane) igraju za reprezentacije drugih zemalja.

Prije SP jedna od aktualnijih priča bila je konačna odluka mladog nogometaša Manchester Uniteda Adnana Januzaja koga će predstavljati na reprezentativnom nivou. Januzaj je rođen u Bruxellesu, roditelji su mu kosovski Albanci, a mogao je birati između čak deset reprezentacija. Više puta je istaknuo da će odluku za koji će nacionalni tim igrati donijeti njegov otac, pa iako se do posljednjeg dana nagađalo da će to biti tim Kosova Januzaj je u Brazilu zaigrao za Belgiju. Albanija je utrku za mladog igrača Manchester Uniteda izgubila, a izbornik i De Biazi se više puta žalio da Adnanov otac ima nerealne zahtjeve i da je nemoguće pregovarati s njim. De Biazi je čak sam pregovarao sa Albedinom Januzajem, ocem Adnana Januzaja. To se na njegovu, i na nesreću Albanaca, završilo neuspješno, a De Biazi je čak izjavio da je lakše doći do pape Franje nego do Albedina Januzaja.

Januzaj nije bio jedini Albanac na prethodnom Svjetskom prvenstvu, bilo ih je još šestorica. Petorica su nastupala za Švicarsku, a Shkodran Mustafi, štoper Valencije, našao se u timu Njemačke. Od švicarskih reprezentativaca albanskog podrijetla samo je Granit Xhaka, vezni nogometaš Borussije Mehengladbah rođen u Švicarskoj i to u Baselu. Njegov mlađi brat Tauljant prošao je sve mlađe kategorije ove alpske zemlje, ali je izabrao dres Albanije.

Središnji dio veznog reda Švicarske zajedno sa XHakom činili su i nogometaši Hamburga i Galatasaraja Valon Behrami, odnosno Blerim dzemailji. Napad momčadi Ottmara Hitzfelda predvodio je krilni napadač Bayerna rođen u Gnjilanu Xherdan Shaqiri, a u ekipi je bio i špic Frajburga Admir Mehmedi. Na Hitzfeldovom širem spisku za Svjetsko prvenstvo bio je i ofenzivni vezni nogometaš Olimpiakosa Pajtim Kasami, ali je on otpao s popisa u posljednjem trenutku.

Ipak, o stanju u albanskom nogometu možda najbolje govori činjenica da nijedan od spomenutih nogometaša nije rođen u Albaniji. Dvojica su rođena u zemljama za koje igraju (Januzaj, Džaka) i tu su se igrački formirali. Što se tiče ostale petorice koji su rođeni ili na Kosovu (Behrami, Shaqiri), ili u Makedoniji (Kasami, Mehmedi, Džemaili), oni su kao vrlo mladi otišli u Švicarsku, tako da se može zaključiti i da su komotniji životni uvjeti dosta pomogli da ovi nogometaši u potpunosti razviju svoj talent.

Osim poznatijih nogometaša, dobro bi im došli i neki mnogo manje popularni, poput reprezentativca Crne Gore Fatosa Beqiraja, ili dečki koji nose dresove selekcija Finske i Švedske, Berata Sadikua i Emira Bajramija.  Na popisu reprezentacije Makedonije se našlo pet nogometaša albanskog podrijetla.

Novu kosovsku vladu čekalo se nekoliko mjeseci, zbog toga su u prekidu bili pregovori  Beograda i Prištine.Hoće li se sada nešto promijeniti govorili su Milivoje Mihajlović i novinar sa KiM Idro Seferi.

Na pitanje da li će izbor novog premijera nešto promijeniti u pregovorima Beograda i Prištine, Idro Seferi kaže da je do sada bila stagnacija, ne samo dok se isčekivala nova vlada, već i daleko ranije.Jer pregovarači su se suretali samo formalno, samo da se stvori privid da se pregovori odvijaju.
Sada će u pregovorima interesi Prištine biti jače izraženi, jer u Prištini će imati i ministarstvo bez potrfelja koje će se isključivo baviti pregovorima u Bruxellesu.
Seferi kaže da je u cijeloj priči Thaci i dalje glavni čovjek, a zadržao je tu poziciju  ministra bez portfelja da bi bio bliže poziciji za kandidata za Predsjenika.
Predviđeno je da Isa Mustafa bude premijer Kosova, a Hashim Thaci zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova.Edita Tahiri ima glavnu ulogu, barem u tehničkom dijalogu ...
Isa Mustafa (novi premijer) je čovjek koji nije pripadao nacionalističkim krugovima i sa kojim se može razgovarati.
Eventualni problem za nastavak dijaloga? Tu Beograd naslućuje da bi Priština mogla neispoštovati dogovoreno.