Nijedna vlada Kosova nije bila odlučnija od ove sadašnje da ne popušta pred zahtjevima prosvjednika.
Izbori na Kosovu prošlog proljeća pokazali su da 70 posto građana Kosova želi promjene. Šest mjeseci je blok oporbenih stranaka nastojao formirati vladu, ali u tome nije uspio. Čak niti preokret Albina Kurtija, koji se od protivnika pregovora s Beogradom pretvorio u zagovornika pregovora, nije donio ploda.
Kada su veleposlanstva (V. Britanija, Francuska, Italija, Njemačka i, naročito, SAD) shvatila da Thaci kontrolira sve nezavisne institucije Kosova (Ustavni sud, predsjednicu, tužiteljstvo, RTK itd) odustali su od toga da ga mijenjaju.
Međutim, nagomilani problemi su izbili u prvi plan mnogo brže nego što su veleposlanstva očekivala, jer odmah nakon što je Isa Mustafa prevario i izdao blok oporbenih stranaka i postigao dogovor s Thacijem, počeo je masovni egzodus Kosovara na Zapad. Građani su izgubili nadu jer su shvatili da će Isa Mustafa biti premijer samo formalno, a da će stvarni premijer biti Thaci.
Gnjev Kosovara je toliko velik da neki na Zapadu po drugi put traže azil. Za razliku od vremena Slobodana Miloševića, kada su odlazili s parolom: "Vidimo se na slobodnom Kosovu", sada su parole: "Ne daj bože da se ikad vratim na Kosovo"; "Ako nam je Zapad nametnuo ovakvu vladu onda neka oni dođu da žive na Kosovu, a mi idemo na Zapad" itd.
Hashim Thaci i Isa Mustafa, znaju da oporba koristi gnjev građana za napad na vladu, ne žele niti čuti o zahtjevima, jer ako bi Jablanović bio smijenjen, oporba bi postavljala nove zahtjeve. Tako oni braneći Jablanovića, brane sebe, jer pred zapadnimveleposlanicima prikazuju da su demonstracije usmjerene protiv Srba a koje oni navodno brane. A u suštini, prosvjed je upravo protiv njih, a Jablanović je samo povod.
Cilj dosadašnjih prosvijeda je rušenje vlade, a ona se može srušiti samo ako se u to uvjere veleposlanstva, naročito Amerikanci a koje se može uvjeriti u to samo ako im se dokaže da ovi sada nisu u stanju osigurati mir i sigurnost.
Ako prosvijedi u Prištini ne budu dovoljni da veleposlanstva reagiraju, tada se povećava opasnost od napada na srpske sredine na Kosovu. I to, iz dva motiva:
Prvi da vlast, u nastojanju da opstane, pokušaju preusmjeriti gnjev prosvjednika na Srbe.
Drugi od opozicije - jer bi im to služilo kao potvrda da ni međunarodni faktor, niti Beograd ne mogu zaštititi Srbe ako na Kosovu nema demokracije.