Rita Ora pokušava svojom popularnošću pripomoći kosovu pri potencijalnim integracijama u europske i svjetske institucije. Porijeklom je s kosova a postala je počasna ambasadorica kosova.
Intervju je dala za portal "The De Paulia": Dužnost mi je nezaboraviti odakle potječem i s čim se sve moji sunarodnjaci suočavaju, koliko toga im nije dostupno. Oni nemaju pristup svemu kao druge zemlje. Otežano im je bavljenje modernom umjetnošću, jer su uskraćeni za prepoznavanje na internacionalnoj razini. Sviđa mi se što uspjevaju privući ljude, to je nešto što i ja pokušavam, privući pozornost svjetske javnosti. Festival Dokufest u Prizrenu slavi film i organizira se na kosovu. To je ono što želim ukazati svijetu. Na albumu će imati i pjesmu pod nazivom "kosovo" koja je osobna i tematizira ono o čemu Ora još nije govorila u javnosti.
Za "La Lettre Diplomatique" pisala je o prostoru svog porijekla, snažno podržavši članstvo u UNESCO. A u svjetlu aktualne izbjegličke krize se osvrnula i na djetinjstvo i dolazak u Veliku Britaniju gdje je došla kao izbjeglica. Ja sam tipična djevojka iz Londona. Ja sam pop zvijezda. Ja sam izbjeglica. Ja sam beba izbjeglica.... Moji su roditelji pobjegli u potrazi za sigurnijim životom. Spoznaja da nosiš oznaku "izbjeglica", ostavila je dubok ožiljak. Na svojoj koži sam osjetila što znači biti izbjeglica i koliko predrasuda i opasnosti od izolacije i odbacivanja sa sobom nosi. Izbjeglice rijetko imaju glas. Na sreću, ja ga imam i doslovno i metaforički. Glas me je uzdigao do slave. Ja sam privilegirana i motivirana koristiti svoj glas i u ime izbjeglica. Naglašava kako mir i sigurnost jesu ono čemu stremimo i preduvjeti za normalan život ali svi ne uživaju ta prava, ona nisu sigurna, ona bi trebala biti zaštićena, a međunarodne organizacije igraju veliku ulogu. A to pretpostavlja sposobnost međunarodne zajednice da prizna napore kosovakih predstavnika i podrži ih i izađe im u susret. Na taj način, sama međunarodna zajednica pokazuje viziju svijeta. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu treba biti dio tih napora. Što je neka zemlja izoliranija veće su šanse da njeni građani pate od niskog samopoštovanja. Izolacija ih čini ljutim a to može voditi i ka nasilju. Značajno je da kosovo bude podržano na svom putu ka integraciji. To može omogućiti ljudima da budu još odlučniji pri odluci ići naprijed i biti željni uspijeha.
Oduvijek sam voljela glazbu i bila odlučna uspijeti, ali sam zahvalna svima koji su me podržali. Ne smijemo zaboraviti mogućnosti i privilegije koje imamo. Čak i najbolji od nas bi u ratom razorenoj zemlji stajali bosi pored granice, brinući se jedino o tome da li će preživjeti. Stoga ja podržavam napore kosovskih predstavnika koje čine pri aktivnostima kosova u multilateralnim forumima i organizacijama, uključujući i UNESCO, kako bi se osiguralo da ljudi na kosovu dobiju veće mogućnosti i šanse napredovati i biti bolje zaštićeni.