Na Balkanskom prvenstvu u Zrenjaninu, tekvondoisti kosova neće moći koristiti obilježja i himnu, 
Od 447 natjecatelja devetoro dolazi s kosova koje nije članica Ujedinjenih naroda. Tekvondo savez kosova je priznat, pa borci s kosova imaju pravo sudjelovati za službenim međunarodnim turnirima. Trener olimpijske šampionke Milice Mandić i član tehničke komisije Tekvondo asocijacije Srbije (TAS) - Dragan Jović razmišljanja je kako bi im
pametnije bilo da se nisu prijavili za natjecanje u Srbiji, jer Balkansko prvenstvo nije baš značajno, pa su ga mogli preskočiti.
Ogromnu prašinu je podiglo pojavljivanje sporne zastave kosova na službenoj stranici natjecanja, dodao je Jović.
Tekvondo asocijacija  Srbije (TAS) mora postupati po naputcima vrha države Srbije, dok organizator mora osigurati natjecanje na najvišoj razini. Obilježja kosova neće biti i himna se neće svirati. Tekvondo asocijacije Srbije (TAS) je zatečen i nespreman za ovakvu situaciju ali savez traži bezbolno rješenje i izlaz.
Na mnogo satanaka Svjetske taekwondo federacije (WTF) Tekvondo asocijacije Srbije (TAS) je uspješno spriječavala nastup kosova, razgovaralo se o toj temi, sve dok kosovo nije primljeno u članstvo. Prvo su postali članovi u svjetskoj, nakon čega su primljeni i u Europsku taekwondo uniju, a zatim i u Balkansku. Tekvondo asocijacije Srbije (TAS) to nije  mogla spriječiti.
Prijava na kojoj se pojavila sporna zastava je online prijava na kojoj se od ranije nalazi uz zastave ostalih članica i sporna zastava. Osoba zadužena za prijavu je progaramer, tehnička osoba. Propust time je počinjen ali odmah nakon reakcije Tekvondo asocijacije Srbije (TAS) sporna zastava je uklonjena.
Balkansko prvenstvo u taekwondou na programu je 5. i 6. prosinca u Zrenjaninu.

Analitičari, kosovski Albanci ocjenjuju da pojedincima odgovara politička kriza, zato jer to odlaže formiranje Specijalnog suda. Radi se o jakim pojedincima iz vlasti ali i iz oporbe, koji mogu biti zahvaćeni istražnim radnjama suda.
Halil Matoshi procjenjuje da iza cijele ove "krize" stoje osobe koje su na udaru organa međunarodne pravde. To je definitivno pozadina svega ovoga što se događa na kosovu. Oklijevanje i odlaganje suda u beskonačnost...... A onda bi ti pojedinci nametnuli sami sebe kao neophodnog činitelja za osiguranje mira i stabilnosti. Cilj svega ovoga je dokopati se položaja s kojeg bi mogli prisilili međunarodnu zajedicu na neke nove pregovore u kojoj bi položaj tih političkih predstavnika kosovskih Albanaca bio znatno povoljniji.
Imer Mushkolaj procjenjuje da je cilj što više razvlačiti s oživotvorenjem Specijalnog suda, i drugo izazivanje prijevremenih izbora. Tu pojedinci s oba politička krila smišljeno stvaraju takvu situaciju samo da se Sud ne bi formirao i radio. A prijevremeni izbori bi omogućili stvaranje izuzetno snažne i udružene pozicije koja bi tako jača nastupila prema Specijalnom sudu.  Praksa je pokazala da su pojedinci spremni proizvesti krizu, samo zato da bi se upravo oni kasnije nametnuli kao jedini mogući činitelj da riješi problem. Jer sad je razvidno da niti vlast ni oporba uopće nenamjeravaju razgovarati o sporazumima o Zajednici općina sa srpskom većinom i o razgraničenju s Crnom Gorom. Zahtjev da se sporazumi ponište je teško ostvariv, a ravnodušost vlasti pogoduje jačanju političkih tenzija.

Specijalni sud bi istraživao navode iz izvješća Dicka Martyja o trgovini organima od strane pripadnika OVK-a između 1998. i 2000. godine.

Intelektualci iz Prištine su opsjednuti dokazati kako su Albanci oduvijek većina na kosovu. Danas Albanci na kosovu jesu većina, a Srbi manjina, ali zašto onda toliko inzistiraju na potvrđivanju toga? Vjerojatno zbog nečiste savjesti. Netko je došao i protjerao starosjedioce. Iako najveća svjetska sila stoji iza toga, sramota je u modernoj Europi na silu prisvajati. Otuda potreba da se uvjerava da je to "oduvijek" bio njihovo.
Teško je to izreći a da se njima i njihovim simpatizerima ne nanese duševna bol. Uz svu političku i drugu korektnost Albanci su na kosovu većina, ali ipak tek od nedavno.
Kada predstavnici kosovskih Albanaca postave retoričko pitanje: "kome predati na skrb bizantsku, srednjovjekovnu, osmanlijsku ostavštinu? Grčkoj, Srbiji, Turskoj ... " ne percipiraju kakav si zabijaju autogol! Jer odgovor je da!
Međunarodno-pravno se može regulirati status eksteritorijalnosti (Sveta Gora u okviru Grčke, Vatikan ili San Marino unutar Italije). Sa povijesnog gledišta ostavština na kosovu više pripada "Grčkoj, Srbiji, Turskoj" ili kulturama tih država nego kosovu. Srbija i Grčka ne samo da nisu "jučer" osnovane, nego su ozbiljne nasljednice više slojeva kulture. Islamski spomenici u Srbiji i Grčkoj su zaštićeni ne samo formalno jer njih nitko od susjeda, prolaznika, djece i sl. neće i ne može nekažnjeno dirati.
Razlika između Europe i Azije se lako uočava npr. što je nedavno Erdoganov režim 2011. u Izniku (Niceji) Katedralu Sveta Sofija pretvorio u džamiju. Riječ je o mjestu održavanja sedmog ekumenskog sabora u 6.stoljeću, o mjestu koje ima poseban značaj za sve kršćane. Razlika između europske civilizacije, snošljivosti i pluraluizma s jedne strane, i azijske tradicije uništenja drugačijeg i nametanja svog kao jedinog dopuštenog uočljiva je i iz zrakoplova. U kršćanskim zemljama džamiju nitko ne pretvara u crkvu. U Turskoj od katedrale prave džamiju!
Koju konkretnu povijesnu prošlost baštini kosovo? Da li ilirsku? Iliri su samo naziv za nekoliko ondašnjih plemena od Epira do Karavanki. Iliri  nisu ostavili podatke na pismu jer ga nisu ni imali. Za Rimljane su Iliri sinonim za balkanske "barbare". Tvrditi da su Albanci baštinici svih Ilira je zbilja komično, pa ozbiljni znanstvenici o tome ne žele niti raspravljati. Iliri u povijesnoj realnosti nemaju ništa od kulturnog tkiva koje nije provincijalno prisvajanje grčko-rimskih religioznosti kao i elemenata antičke državnosti, a što postoji na cijelom prostoru Europe. Kelti i Germani su za sobom ostavili pismo i tragove obilja izvornih božanstava, dok od Ilira nema ničeg baš njihovog izvornog. Albance svoditi na Ilire je identično kao brooklynske crnce na Indijance tj. starosjedilačko stanovništvo SAD-a. Samo kvaziznanstvenik može povjerovati u tako nešto da bi Albanci bili Iliri ili možda Tračani.
Što se pak tiče same titule cara Dušana, to je izvađeno iz cjelokupnog povijesnog konteksta, iz tog razloga izreći to kao argument za "postojanje države kosovo" je besmislica koja ozbiljno vrijeđa inteligenciju. Područja uz koja se spominju Arbanasi su odavno poznata, istražena i proučena, kao što su Valona, ??Kanina, Berat, Krujë ... A to je sve Albanija, nije kosovo! Prisutnost Arbanasa na kosovu je u manjim postotcima i u vrijeme Dušanove vladavine, ali isto tako i u vrijeme bilo čije druge srednjovjekovne vladavine. Spominjanje uništenja vjerskih objekata od strane Srba u srednjem vijeku, a posebno uništenja katoličkih zdanja, ako se pridržavamo činjenica i to je besmislica. Jer Dušanova prabaka po ocu Jelena dolazi od ugarskih Anžuvinaca i izgradila je desetak katoličkih samostana u Pomorju (područje od Skadra do iznad Bara). Car Dušan je bio samo suutemeljitelj Dečana a koji se podižu odlukom franjevačkog redovnika! U to vrijeme je grad Novo Brdo kod Prištine najpoznati centar trgovine srebrom a u čijem je kompleksu katolička katedrala i  još pet do sedam velikih katoličkih crkvi u okolici (sve u skladu sa srednjovjekovnim poimanjem urbaniteta). Zbog grobova oko njih jasno je da su te katoličke crkve bile itekao žive, jer se za Novo Brdo zna diljem Europe, a sve se nastavlja i tijekom 15. stoljeća na području Rudnika. Oba ova grada tada dobivaju statute po istoj pravnoj logici po kojoj je tada nastao Dušanov zakon. 

Da su Albanci bili dominantno stanovništvo na području Albanije, kosova, Makedonije, dijelova Grčke....onda bi njihova nacija imala barem jedan sličan juridički spomenik iz tog vremena. Međutim oni takav spomenik nemaju. Može li se natpis na latinskom, na samostanu Svetog Srđa i Vakha na albanskoj strani Bojane kojim se nalaže obnova Benediktinske opatije od strane Jelene i Milutina u 14. stoljeću smatrati kao pokazatelj rušilačke prirode srednjovjekovnih Srba? Pitanje čiji su samostani na kosovu ne ovisi, od statusa kosova. I dok Srbiji nije na kraj pameti da Bajrakli džamiju, grobove muslimana na Kalemegdanu i ostale islamske spomenike u Srbiji tretira kao srpske nacionalne spomenike, u isto vrijeme mislioci s kosova zastupaju ideju da spomenici na kosovu koji elementarno kulturološki nedvojbeno potpadaju u srpske nacionalne spomenike trebaju biti kosovski.
Na kosovu je zbilja prisutna ideja koja preferira preotimanje srpskih vjerskih objekata, te namjera da se od toga izgradi nekakva kosovska pravoslavna crkva. Ako albanski intelektualci u Prištini ne razumiju razmjere tog kulturološkog nasilja, onda je zaista pitanje da li su oni uopće intelektualci? Također i da li se i koliko njihov sustav vrijednosti podudara s europskim sustavom vrijednost?
Potpuno je razumljiv strah stanovnika Albanije naročito njenog sjevernog dijela, jer što se njima može dogoditi kada im se "kosovari" nakon "ujedinjenja" prevale preko planina. Jer to tamo je krhka multikonfesionalna sredina gdje će ovi djelovati na jačanju islama i u konačnici istiskivanje kršćanstva u korist islama. I to onaj islam pomoću kojeg je i Enver Hodža vladao jer postotak srušenih crkava i džamija u Albaniji nije isti.
To što dolazi od intelektualnih krugova kosovskih Albanaca o prošlosti je izrazito ideologizirano, potpuno jednako kao i ono što iznose i o sadašnjosti. Neosporna je činjenica etnička struktura kosova u srednjem vijeku ali i ove današnje, aktualne, da je kosovo izigralo Bruxelleške sporazume, prevarilo Srbe ali i svoje zaštitnike. Na kosovu je sila u rukama Washingtona, ali ostaje nejasno da li se ljudi s tog područja trebaju orijentirati samo po tom uvredljivom argumentu sile.