Dečanski redovnici redovnici su prije nekoliko dana bili domaćini albanskoj djeci. Imaju deset godina i sve što albanska djeca znaju o svojim prvim susjedima pravoslavnim monasima je od starijih. Na ulaznim vratima Visokih Dečana se ustručavaju.. A onda, kada uđu u crkvu, ostaju zatečeni. Tada se sve mijenja. Počinju znatiželjno propitkivati zašto imaju bradu, zašto su odjeveni u crno, na kojem jeziku je ispisano po crkvi, tko je na ikonostasu, a kada vide dvoglavog orla, kažu "kao i naš".
Škola u Dečanima udaljena je nešto više od kilometar od manastira. Tamošnja djeca nikad nisu bila unutar zidina visokih Dečana. Posjete vjerskim zajednicama organizirao je OESS, a sada nevladina organizacija "Human" iz Peći. Djecu dočekuje jeromonah Petar. Redovnici pričaju na srpskom, djeca na albanskom, između je prevoditelj, a onda se i ta granica izgubi. Redovnici znaju ponešto albanskog, djeca engleskog ... Trude se da im sve objasne, od načina gradnje crkve do života u manastiru. Slušajući djeca se opuste i zainteresiraju. Sami propitkuju. Djeca su najdraži gosti, a u tom uzrastu nemaju predrasuda, reagiraju srcem, osjete ljubav i pričaju kao prijatelji. Neizostavno pitanje albanske djece je "da li su Iliri gradili crkvu" , ali i "da li bi primili Albanca za redovnika? ". Redovnici im odgovaraju kako to nije etničko pitanje, već pitanje vjere. Imali su u Dečanima i iskušenika Albanca koji je i pokopan u Dečanima. Manastir posjećuju i stariji Albanci. Dolaze po izlječenje kod moštiju Svetog kralja Stefana Dečanskog.
Većina posjetitelja muslimana su kosovari koji rade u inozemstvu. Njih manje zanima politika i ideologija niti se brinu što će im tko u rodnom mjestu reći ili im prigovoriti što odlaze u srpski manastir.