U posljednjih pet godina u okolici Niša se doselilo oko 11.000 Albanaca s kosova. Razlozi su besparica i cilj Albanaca da se prošire preko crte razdvajanja između središnje Srbije i kosova. Albanci su od 2010. do 2015. masovno kupovali stanove, zemljišta i obradive površine u Nišu, Leskovcu, Vranju, Kuršumliji, Prokuplju ... Navala na stanove prestala ali sela su i dalje na meti agencija nekretnina s kosova. Albancima je privlačno područje Vranja i Bujanovca, ali i Toplički okrug (Prokuplje, Kuršumlija, Blace ...) tj. naselja blizu administrativne crte s kosovom. Najveća pomama je bila u Nišu, 1.500 Albanaca je kupilo stanove a na širem području Niša i do 11.000. stanova. Kupoprodajni ugovori sklapaju u ime Srba s kosova. Sve se odvija u skladu s zakonom. Npr: Albanac da Srbinu novac da na svoje ime kupi određenu nekretninu, a u ugovor unesu klauzulu po kome Albanac tu sumu posudi Srbinu a kao jamstvo se navede spomenuta nekretnina. Nakon toga Srbin "ne vrati novčani iznos na vrijeme" i na taj način Albanci postaju vlasnici stanova a ne ostave trag o kupoprodaji. Srbi za to dobivaju dogovoreni postotak u novcu, a nerijetko u tu priču su uključene i agencija za nekretnine, ali i odvjetnici Srbi i Albanci. Albance s kosova se tretira državljanima Srbije i u tom smislu mogu slobodno kupovati nekretnine po Srbiji. Oni ne priznaju Srbiju kao matičnu državu pa iz tog razloga angažiraju Srbe da obave taj posao za njih. Zbog velikog priljeva Albanaca s kosova prošle godine je Niš čak osvanuo oblijepljen parolom "Stop albanizaciji Srbije". Albanci s kosova su preko posrednika postali vlasnici preko 300 stambenih jedinica u Nišu. Poželjna lokacija je i Novi Pazar ali tamo uglavnom velika seoska imanja udaljena od grada. Zbog toga se špekulira da su u pitanju pripadnici vahabijskog pokreta. Novi vlasnici imanja oko Pazara su zainteresirani i za kupnje imanja oko Apatina gdje je kupljen veći broj salaša i drugih nekretnina. U Prokuplju, Blacu i Kuršumliji seoska imanja su blizu kosova a i vrlo su jeftina. Albanci daju nekoliko puta veću cijenu nego što je realna, imanje ne prepisuju na sebe već se dotadašnjeg vlasnika oponumoćuje da imanje ustupi na "zajam" dotičnom. Ovo ne prolazi kroz pravni sustav Srbije, pa je tako i taj oblik "kupnje" i promjene strukture vlasništva nevidljiv za sustav. Albanci iz Podujeva su u okolici Kuršumlije kupili oko 50 imanja. Na području Leskovca solidno očuvanu kuću sa imanjem Albanci plaćaju 5.000 eura. 10 sela u općini Kuršumlija u kojima nema stanovništva su Albanci već "uzurpirali". Interes Albanaca za imanja u južnoj Srbiji mnogi vide kao namjeru "proširenja" linije kosova na druge dijelove Srbije. Sve se odvija pod nevidljivim plaštom i tiho, a po selima na jugu Srbije se sve češće čuje albanski jezik. Ovo Intenzivira strah srpskog življa da će zbog sve većeg priliva Albanaca doživjeti sličnu sudbinu Srba s kosova. Srbi se odlučuju na prodaju jer su te općine najsiromašnije u Srbiji. Na tim prostorima se predviđa porast broja Albanaca, a opadanje broja Srba, te da je na djelu "tiha okupacija" južne Srbije.