Ne baš. Spoznavanje da nadnaravna sila nije svemoguća ne znači da ona ne postoji.

Pa uzmimo taj paradoks o Bogu i stijeni. Ako nije svemoguć to jest dovoljno snažan da pomakne tu stijenu, ne znači da on nije njezin Stvoritelj. Nadnaravno znači nešto natprirodno i nešto što si ne možemo predočiti jer je za naše pojmove, a usto i za pojmove bilokoga u svemiru, toliko snažno i moćno da ga ne možemo dokazati osjetilima. To ne znači da je ta sila svemoguća, samo znači da je dovoljno snažna da stvori svemir, ali ne i da ga kontrolira.

Ima mnogo takvih paradoksa poput onog ako je Bog sveznajuć ne može biti svemoguć jer ako zna i prošlost i sadašnjost i budućnost, ne može nikako utjecati na to što će se dogoditi jer unaprijed već zna. Pitanje je zašto bi se ta nadnaravna sila, tzv. Bog, miješala u svoju kreaciju koju je stvorila kako najbolje može i stavila je pod tzv. prirodne zakone koji njom upravljaju.

tako je, to je najčešći izlaz iz tog "paradoksa"

mislim, tako bih se i ja branio.

ali puno veće pitanje od toga je, zašto uopće potreba za uvođenjem takvog apstraktnog inteligentnog entiteta koji bi bio "stvoritelj" prirodnih zakona. Hint : Occam's razor

jednom kada sam se riješio "svemogućnosti", ostalo je lako. upravo ta svemogućnost je najveći problem, jer ljudi najčešće njoj pribjegavaju u svojim zabludama. zato je to prvi korak