tvoj paradoks to jest potpis je nerješiva igrarija riječima. pitanje nema smisla u samoj svojoj srži, jer što pobogu znači "immovabe object" u svemiru u kojem postoji "unstoppable force" ? 

a "rješenje" je zapravo sljedeće - pojam beskonačnosti je nefizikalan. i čim se pozivaš na beskonačnost, a uoči da se pozivaš čim kažeš "unstoppable" ili "immovable" (u prvom slučaju beskonačna sila, u drugom beskonačna inercija), izlaziš iz granica fizike, i "paradoks" više nije paradoks, nego igrarija riječima. 

međutim i takav jedan paradoks ti može pomoći da nešto naslutiš, a to je da ne postoji "beskonačno" ili ne daj bože "svemoguće" jer očito nastaju nepremostivi problemi u konstrukciji takve realnosti. 

slično i ovaj analčev paradoks sa bogom. zapravo je irelevantan, jer podrazumijeva nefizikalne pojmove (svemogućnost), ali je opet sam za sebe i svojevrstan dokaz da pojam na kojem se zasniva (svemogućnost) nema smisla. 

occam's razor * je postupak, u kojem iz više ponuđenih rješenja na neko pitanje (ne znaš koje je točno) izabereš ono rješenje koje je "najjednostavnije", tj zahtijeva najmanje nedokazanih pretpostavki i neobjašnjenih karakteristika

to je i vrlo prirodan koncept, koji koristimo konstantno u svakodnevnom razmišljanju. probudiš se ujutro i vidiš vodom natopljen park sa balkona, i lokve na cesti, i zaključiš da je pala kiša (iako je isto tako moguće da je netko odlučio sistematično zaliti tvoj kvart). jako banalan primjer ofc. 

i sad, ja mislim (a ti se naravno ne moraš složiti) da je bog ultraprekomplicirana struktura, i samim time vrlo neadekvatan odgovor na pitanje : kako je nastao svemir ?