svaka cast na komentaru

Evo me s večere... još jedna recka... 

mislim da je ovo cjelovita verzija, uzeo sam sa posta dana

zanimljivi citati

ovo gore je  iz moje osobne arhive, tu i tamo neki biser sačuvam.

od meštra je svaki post drangulija...nije real nego madrid, nije kimki nego himki 

itd

abidal anebi je čuda znao pisat. onda recimo konverzacije verude s bilo kim. 

pa i poema stidne uši je samostojeći fenomen,  ima moj glas

ili kralj fico4 i njegova razjašnjavanja o tome kako judeomasonerija vlada svijetom i da, ako ste među boljim studentima, ne gine vam poziv na razgovor kod masona 

ne smije se nikako smetnut s uma šunjino etničko čišćenje na jadranskim igrama, a bome ni fatonkosovo u onoj epizodi sa dronom.

u biti ne znam što izdvojiti 

Vozio sam se 18 sati vlakom u jednom smjeru da bih strepio za život zbog šačice budala, čovječe... nitko me krivo nije pogledao u gradu prije utakmice, kupio ulaznicu za neki šugavi sektor 220 Rosso, popričao s dosta naših ljudi, dogovorili piće nakon utakmice, na stadionu bio s nekim starijim čičom iz Buccinasca koji mi je pričao da se sjeća utakmice u Palermu i s njegovom četverogodišnjom unučicom, dobro smo se skompali.

I krene ti utakmica, mi par dobrih šansi, ja skačem po tribini, ljudi malo mašu, ali uglavnom se smiju, onda oni daju gol i opće oduševljenje, pa mi damo gol i skok optimizma, bolji smo, naši navijači glasni (puno glasniji od talijanskih), dominiramo. Par baklji s naše strane, pa par s talijanske, mislim ništa strašno, kazna će biti, ali ok, bakljada na San Siru je prilika koja se ne propušta.

Drugo poluvrijeme vidiš Talijani žele bod, mi ih gazimo, ja i čiča iz Buccinasca se slažemo da će jedna ući prije ili kasnije jer smo bili baš dobri, a onda se dogodi to što se dogodilo, točno se vidjelo da je namjera prekid utakmice, ali velim, Talijani nisu toliko bili zgroženi time, oni su očekivali neke nerede s naše strane, zviždi stadion (i ja zviždim), sudac pošalje Talijane u svlačionicu, naši išli umiriti navijače, ali ovi ih gađaju bakljama, neki ljudi otišli sa stadiona. Utakmica se nastavila, sve znate, do kraja 1-1 i gorak osjećaj, i zbog rezultata, i zbog događanja...

Lagano krenem sa stadiona, vani gungula, ali naših nije bilo jer ih je valjda policija zadržala, pa nisam ništa čekao na ove naše za piće, već odmah išao tražiti vlak, ali prvi za Barcelonu išao u 8 ujutro, i što sad, sam samcat usred Milana, vani hladno, noć, da li loviti neki prijevoz za Torino pa tražiti tamo, ili za Rim pa na brod... na kraju našao hostel neki i srećom imali mjesta da prespavam, ali od spavanja nije bilo skoro ništa jer je promet bio preglasan i još kvaliteta sobe nula. Ujutro na vlak preko Švice i Francuske, prepun nekih namrgođenih Talijana koji su se valjda isto vraćali s utakmice, nisam oka stisnuo do Ženeve kad su izašli, onda odmorio do navečer i Barcelone, srećom neki su prijatelji išli autom do Valencije pa nisam morao na Renfe jer mislim da bi me to ubilo, a nestajalo mi je i para...

Nikad više na ovakvo nešto, prestar sam ja za to 

Luda avantura, nek si ti nama živ i zdrav