Pojavio mi se problem da čujem lupkanje u zadnjem livom točku kad prelazim preko neravnina pa sam htio pitati da li je itko od Vas imao takvih problema i šta bi to moglo biti. Ne želim da odem kod majstora i da ovaj vidi da se ne razumim pa će me oderat.

Odeš vidit točak. Odeš oprat auto. Prodaš auto. Kupiš golfa dvicu. Dvica samo dvica.

ratni profiteri

mozda ti je ostala balota u portapaku

U Splitskoj banci si zivija?

I ni nakon toga ga nisi pustija iz podruma?

Ja sam imao sličan problem, istina davno.
Dok se još išlo masovno u Trst po robu. Krenuo sam premaTrstu i tamo negdje na pola puta stopiraju neki tip i ženska. Ono ljetno vrijeme i dosta stopera po Istri pa tu i tamo nekoga se znalo i prevesti. Ajde, stanem da ih pokupim. Kako su imali svaki svoj ruksak, da sam odmah vidio ne bi im stao, iziđem ja van da stavim te ruksake u prtljažnik, da mi ne šporkaju siceve. Otvorim iza prtljažnik, ubacim ruksake, sjednemo i krenemo. Počnemo malo pričati, tip i ženska, ono neki, što smo mi tada zvali, đanki. Ne znam kako to danas zovu, ono duga kosa, široke zjenice, i sve nešto se smiju i kenjaju. Dok sam stavljao te ruksake u prtljažnik, primijetio sam da su bili jebeno teški.
U jednom trenutku ja priupitam "Što to imate u ruksacima da su tako teški?", ka ono tip meni"POPUŠI MI PA ĆU TI REĆI!". MOLIM?- mislio sam da nisam nešto dobro čuo, kad ono tip hladno ponovi "Popuši mi pa ću ti reći". Koza iza na zadnjem sicu umire od smijeha a kreten me onako gleda ko da me pita dali sam gluh ili oću da mi ponovi.
Tu mi je puklo nešto u glavi, zavezem auto u stranu, iziđem van, prvo kozu ulovim za kosu i zavitlam je u korunu, tipa lijevom rukom zgrabim za šiju a desnom mu raspalim par triski, ono više zaušnjake, tako da mu zvoni u glavi dva sata da se ima pitati skim će se zajebavati. Pobacam još malo tipa po ledini i onako sav bijesan zalupim vrata, prva druga, gas do daske, ostavim ih tamo i ja sam dalje u Trst. Dok sam vozio u lijevom točku isto kao i tebi, stalno mi je nešto lupalo, pogotovo kada bi cesta bila malo neravna. Odmah mi je bilo jasno da je to najvjerojatnije od ona dva ruksaka u prtljažniku.
Brzo sam stigao do granice a tamo je bilo kao i danas u Neumu, na našoj zemlji postavili granicu, i što ćeš staneš u red, čekaš, dođe carinik "Dobar dan" "Dobar dan", "Di će te?" - "U Trst" -" Imate što za prijaviti"- "Nemam ništa, idem vidjeti rodbinu" - "Dobro, ali molim vas otvorite haubu da vidimo". Tu mi je svijet stao! Skamenio sam se, u sekundi je nestalo krvi u meni. Carinik je već bio iza kod prtljažnika i meni ni danas nije jasno kako sam uspio izići van. Znam samo da mi je košulja bila mokra kao da sam izišao iz mora. Dođem do carinika a on ono nešto gleda a meni bobe znoja po licu idu. Otvarao sam prtljažnik cijelu vječnost, otvorim, a ono unutra dva ogromna ruksaka složena k'o bebe. Kako sam stajao na nogama nezmam. Ovaj nije oklijevao i odmah mi je naredio da otvorim te ruksake i da vidi što je unutra. Otvorio sam te ruksake i kako mi srce nije otkazalo, ne znam, bio sam totalno mokar i mrtav od straha.
Evo, meni su ti ruksaci u prtljažniku stvarali to lupanje u livom točku.

stara prica..nitko se nije uhvatio...to sam ispricao frendu i on me odma pita, sta je bilo u vreći? i klasika, popusi mi pa cu ti reci..