ja nisam imao period "navikavanja"...meni je taj početni period bio najlakši. 
naime ne znam jesi li ispratio priču, ja sam ti instant vegetarijanac od 1.1. 2015. mao sam okladu s djevojkom vegetarijankom hoću li izdržati godinu dana bez mesa (oklada je više idejne prirode, ulozi nisu relevantni...a i ranije sam htio to probati, zanimalo me kako bih se snašao)

(DISCLAIMER - nisam pravi vegetarijanac, jer iz prehrane nisam isključio ribu i ostala morska bogatstva)

Tako da, prvi mjesec je bio trivijalan. Kao kad počinješ trku od 10-ak kilometara, i istrčiš svjež i motiviran sa starta. Izgleda kao da ćeš glatko odraditi stvar. 

problem nastane nakon par mjeseci, kada se malo istroši ona početna motiviranost, i na vidjelo izađu praktični problemi...jer nepobitna činjenica je da su hrvati nepopravljivi mesožderi, i nisu neko gostoljubivo područje za eksperimentatore.

imao sam periode kada se nisam osjećao sit nakon obroka. i kada sam mislio da mi fali energije. 
ali onda skužiš da je to sve stvar naštimane percepcije, trenirane godinama. 
čovjeku ne treba meso da bi se najeo, niti je isto potrebno da bi jelo bilo ukusno. 
te probleme sam prebrodio sa uvođenjem nekih kraćih snackova između obroka, prvenstveno sa doslovno HRPAMA voća. banane su mi postale veliki prijatelji. 
a što tek reći za orahe, lješnjake, bademe ? te stvari rade čuda što se tiče energije, i ako ću išta povući kao pozitivno iz ovog iskustva, to je novoformirani odnos sa ovim namirnicama.

u jednom trenutku sam uočio da počinjem nesvjesno unositi više šećera (čokolada, keksi, pizdarije) nego prije, i to sam odmah sasjekao u korijenu. mislim da je to bilo dosta bitno.

i onda nakon što je prošla ta kraća kriza, dolazi uskrs, i zapravo lijepo što je naletio u to postkrizno razdoblje, možda bi teže bilo u suprotnom.

nakon toga sam ušao u neku stabilnu fazu, koja i sad traje. lakše je kada su temperature visoke, jer u tim periodima ionako slabo jedem. 

što se tiče namirnica, dosta sam povećao konzumaciju mliječnih proizvoda i prerađevina, i ribe  (logično)

naravno, bukvalno se zatrpavam povrćem, i kao što sam rekao, voćem. 

ništa od onih stvari sa sojom nisam jeo, niti zapravo znam išta o prehrani koja to uključuje. svjestan sam da time nastaje jedan problem, a to je da direktno ignoriram jedan dio aminokiselina, ali bože moj...
zasad bez posljedica

što mi najviše fali ? pa - meso ! naime, sjećam se da je vrlo ukusno 

najveće promjene: 

1. bolje, dublje, ali i duže spavam nego ranije
2. imam osjećaj da slabije ulazim u tjelesnu formu a sa jednako uloženog truda, nego ranije. moguće placebo efekt
3. pad tjelesne težine, ali u granicama normale
4. doručak mi je postao STVARNO bitan

---------------------

nikakvih iskustava zasad nemam koji bi me "kupili" u vječno vegetarijanstvo. niti imam posebnih negativnih iskustava. sa ispravnim stavom, nije preteško.  nikome posebno ne preporučam

i dalje sam kod stava koji sam imao i ranije, a to je da vegetarijanstvo nije prirodno stanje, i da je sasvim normalno da ljudi jedu meso. prije svega vjerujem evoluciji, a ne vidim kojim to mehanizmima ista pokušava čovjeka preobratiti na vegetrijanizam ?