glava u balunu NOVI PRILOZI ZA POVIJEST SPLITSKE NAVIJAČKE SKUPINE

Uloga Udbe u osnivanju Torcide

Iz izvještaja partijske komisije saznajemo kako se prvi organizirani dolazak splitskih studenata u Zagrebu na utakmicu u Split zbio krajem 1950. za derbi Hajduk -Zvezda. U organizaciji transfera veliku ulogu imao je Borko Vranican iz Udbe Zagreb i Dušan Stipanović Guzina iz splitske Udbe. Podršku navijačima dali su i Ante Jurjević Baja te Jure Bilić koji su time riskirali i visoke partijske kazne

Iz partijskih arhiva izronila je analiza zapisnika Politbiroa CK KPH, točnije u ruke mi je dopao “Izvještaj o nekim negativnim pojavama u sportu”, vrlo zanimljiv materijal sročen 10. prosinca 1950. u kojemu je glavni akter Torcida. Tih dvadesetak stranica bit će sastavni dio nove knjige, koju priprema Toni Petrić.

Lažni akteri

Zanimljivo, Torcida je pokrenuta četrdesetak dana prije toga sastanka, pa ispada da je vrlo brzo uočena njezina navodna štetnost. Ova otkrića iz arhiva zapravo su novi prilozi za sagu o osnivanju Torcide, o čemu se ispredaju razne priče. Tako se pojedini navijači Hajduka danas predstavljaju kao suosnivači ili glavni akteri premda u ono vrijeme ni na koji način nisu sudjelovali u tom zaista mitskom događaju, kakav je bila utakmica na Starom placu protiv Crvene zvezde, osim što su eventualno gledali taj susret.
Poznato je da je glavni organizator, idejni vođa Torcide bio Vjenceslav Žuvela, kandidat za člana KP, koji je pokrenuo navijačku lavinu. Čvrsta jezgra Torcide prema nalazima u istrazi brojila je 113 navijača. Ivica Grubišić, tajnik Hajduka, uputio je u direkciju željeznica dopis za rezervaciju vagona, a Borko Vranican iz Udbe Zagreb tu je rezervaciju na relaciji Zagreb-Split proveo u djelo. Studenti su tako dobili popust, ali su mnogi od njih ipak bili prisiljeni prodavati tekstilne točkice da bi kupili putne karte.
Kad su u dvije ferate krenuli prema Splitu da podrže Hajduka u derbiju Zvezde, bili su “naoružani” transparentima, čegrtaljkama, trubama, zvonima (jedno teško čak 15 kilograma, koje su morali nositi udvoje). Svi su imali tiskane značke od papira, nacrt je napravio Lovor Dragojević, a u tiskari Borbe izradio ih Ivo Gavranić, poslije tehnički urednik Slobodne Dalmacije. U Splitu je tiskano još 400 takvih papirnatih značaka i 300 letaka za račun Hajduka.
Najljepše se dogodilo na splitskoj željezničkoj stanici, gdje je mornarička glazba ispraćala novake u vojsku, ali kad su navijači Hajduka doputovali iz Zagreba, onda je s njima krenula preko Rive kroz grad i limena glazba JRM sa svirkom.
Ante Jurjević Baja, predsjednik Hajduka, dao je iz klupske blagajne 12.000 dinara kako bi torcidaši marendali u gradskoj menzi kod Pazara, jer “bili su gladni i žedni”. Baja je intervenirao i poslije na placu, kad je milicija oduzimala navijačke rekvizite:
- Pustite ih, mi smo demokratska zemlja.
A kad je Baja tako rekao, komandir milicije je morao poslušati. Tada su navijači Hajduka u znak zahvale skandirali: Svi na izbore! Glasat ćemo svi do osam sati!

Povratak Viđaka

U to vrijeme, prije derbija, Branko Viđak, jedan od glavnih igrača Hajduka, prešao je u zagrebački Borac, klub Narodne milicije, ali su navijači splitskog kluba tražili i realizirali njegov povratak. To su izveli Miljenko Krstulović i Borko Vranican, tandem navijača iz partije i Udbe, a zamislite, Viđak je opisan kao opasni hrvatski nacionalist, “bivši ***, uz napomenu da je njegov otac strijeljan kao narodni neprijatelj”.
Utakmica je, zna se, bila žestoka: C. zvezda je povela s 1:0 (gol Rajka Mitića), publika, to jest navijači domaćeg kluba su “divljački i bjesomučno navijali”, skandirali su “Dalmacijo, ne daj se”, “Hoćemo pobjedu”... Bernard Vukas je izjednačio, Božo Broketa dao pobjedonosni gol i tako Hajduku osigurao naslov prvaka 1950. Tijekom susreta bilo je grubosti, koje su kulminirale šakačkim obračunom Branka Stankovića i Frane Matošića pred očima suca Erlicha...
- Žao mi je što Stankovića nisam udario i jače - izjavio je pred partijskom komisijom kapetan Hajduka Frane Matošić. I dodao da istrage ne bi bilo da Zvezda nije izgubila...
Poslije utakmice bila je prava fešta, nezapamćeno slavlje, a student medicine Žarko Štiglić, pred razdraganim navijačima “bijelih”, pročitao je s balkona doma Hajduka osmrtnicu Crvenoj zvezdi “punu šovinističkih žaoka”. Poslije, uoči povratka, milicija je blokirala željezničku stanicu, ali je tada intervenirao Dušan Stipanović Guzina iz splitske Udbe, prije Drugoga svjetskog rata prvotimac Hajduka, s početka šezdesetih godina dopredsjednik “bijelih”. Guzina je naredio milicionarima da puste navijače u rezervirane vagone... A u Zagrebu su navijače Hajduka dočekali studenti koji nisu mogli na utakmicu u Split. Prema navodima partijske istrage, među onima koji su ih dočekali bilo je drukera Dinama, i to “frajera i proustaških tipova”. Povorka je stigla do Trga, tamo se skandiralo Hajduk-Dinamo i Split-Zagreb.
Nakon povratka igrača Crvene zvezde u Beograd počela je kampanja, koju je diktirala Borba na svojim stranicama, o nacionalističkim ispadima u Splitu. Naravno, navijači Hajduka su odgovorili. Zanimljivo je da je Jure Bilić, tada “sekretar Gradskog komiteta KPH Split, davao detaljne upute za odgovore na pisanje Borbe i Politike”.
Prigodom partijskih ispitivanja, kao i onih pred istražiteljima milicije, nije bilo navijača Hajduka koji su se kajali zbog svoje euforične i trijumfalne podrške “bijelima”. Na primjer, Pero Gavranić, poslije direktor Brodospasa, izjavio je pod punom odgovornošću:
- Mater mi je od straha od milicije bacila zvono kroz prozor, došlo mi je da se rasplačem, bilo bi mi lakše da je zapalila tri toma Marxova Kapitala.
Događaji oko derbija u Splitu bili su vrhunac prosvjeda ljubitelja nogometa protiv beogradske hegemonije. Događalo se da su na utakmicama u Zagrebu navijači Lokomotive skandirali “Fuj Partizan”, “Koljači”, dok su drukeri Dinama vikali igračima BSK-a “četnici”, posebno centarforu Crvene zvezde Aleksandru Tomaševiću “srpski koljač”, “četnički bandit”... Milicija je hapsila - kaže se u izvješću Politbiroa - onako “po prilici”, jer se nije znalo tko viče, pa su “hapšeni studenti i učenici u privredi”.

Lista proskribiranih

Nevjerojatno je ipak da su pojedinci iz toga vremena opstali, premda proskribirani: Pero Djetelić kao suradnik Gestapoa, novinar Zvone Mornar koji je “do zadnjeg dana okupacije bio domobranski oficir”, Hrvoje Macanović kao “čovjek bivših režima”, Mladen Delić kao ***, treneri Bruno Knežević, Anton Pogačnik i Ljubo Benčić kao “negativni tipovi”.
Na udaru partijskih kritika naročito su se našle novinske sportske rubrike, koje “zanemaruju važne grane sporta kao streljaštvo, gimnastiku i konjaništvo”. Navedeni su i senzacionalistički naslovi kao “Veliki Vladimir” (kako se tituliralo Bearu ). Na kraju izvješća stoji “Smrt fašizmu - sloboda narodu”.