"inače,Slovenci,nemojte se ze***vati z nama jer bi vam mogli poslati lovačko društvo "Šljuka" da vas pokori.."

Zagi

I dva umirovljenička pikado kluba!

hehe, taj ti je palil!

Di plemenita ludo neodređenog roda???
Nedostajo si nam.Baš smo se pitali di si bia?Ludovo po forumima?Ha?Došo si na svoje...he,he..konačno balkanska crtica je u janeza iskočila,ali ovaj puj jasno,bez skrivanja iza europizma.
Paz nase.

Smiješkaš se,ha?Kiseli ti je to osmeh..rekao sam ti,tko se zadnji smije najslađe se smije.Sad se mi smijemo,nema više one janeske napuhanosti,eh,he,he..kukate svima,a nitko vas ne j e b e:
Uz ocjenu da je riječ o provokaciji priređenoj u predizborne svrhe, hrvatska diplomacija upozorava da se time mogu nanijeti ozbiljne štete dobroj suradnji između dviju država. Hrvatska podsjeća da sama nije ničim dala povod remećenju međudržavnih odnosa. Pozivaju se sve relevante nepolitičke snage u Sloveniji da ne koriste odnose s Hrvatskom za unutarnjopolitičke potrebe, a da se granična pitanja riješe arbitražom.

- Prve reakcije iz Bruxellesa pokazuju rezerviranost, ako ne i začuđenost slovenskim potezima - kaže državni tajnik u MVP-u Hidajet Biščević. Hrvatska je diplomacija i u jučerašnjim slovenskim medijima registrirala "znakove otrežnjenja". Ostajemo spremni za obnovu dijaloga, završna je poruka hrvatske diplomacije o tom slučaju.

Incident na graničnom prijelazu Plovanija ne mijenja stajalište Europske komisije prema Hrvatskoj i neće utjecati na njezin status kandidata za članstvo u EU, izjavila je jučer Emma Udwin, glasnogovornica europskog povjerenika za vanjske odnose Chrisa Pattena."Naše se stajalište prema Hrvatskoj ne mijenja, za nas je to bilateralna stvar koja se mora riješiti na miran način, putem dijaloga", rekla je Udwin.

A za one priče,j e b i g a,nemoraš vjerovat,niti ja nisam,dok nisam od različitih dečki čuo iste verzije.Jučer sam ih častio,a usta se otvorila.Niti nepišem šta sam još čuo,nitko nebi vjerovo.Sad je to prošlost,ali čudim se da panduri nidu prije pukli.dobro je prošao taj Podobnik.Pazi nase,liječi se,poliži ranice.

Što se kopnene granice tiče, treba po tko zna koji put ponoviti ono što u Sloveniji neki političari nikako ne mogu prihvatiti. Kopnena granica između dviju zemalja postoji, temelj joj je Mišljenje br. 3 Badinterove komisije koja je utvrdila da bivše međurepubličke granice kakve su bile u vrijeme osamostaljenja postaju međudržavne granice zaštićene međunarodnim pravom.
Današnja granica između Hrvatske i Slovenije odraz je stanja kakvo je među njima bilo 25. lipnja 1991. s iznimkom Svete Gere, koju je slovenska vojska kasnije preuzela od bivše JNA. Krajem devedesetih, mješovita hrvatsko-slovenska komisija za granice identificirala je, utvrdila, graničnu crtu (o čemu su se obje strane suglasile) na 663 od 670 kilometara kopnene granice (Slovenci su se tada suglasili da je Sveta Gera u Hrvatskoj).
Za stručnjake iz te komisije ostalo je sporno - dakle, nije postignuta obostrana suglasnost - u vezi sa sedam kilometara granice uz Dragonju odnosno njezin odvodni kanal Sv. Odorika, u more. Slovenci su temeljem katastarske pripadnosti polagali pravo na zaseoke Mlini, Škudelin, Škrilje i Bužin. U Mlinima, kraj graničnog prijelaza Plovanija, je i kuća Joška Jorasa.
Hrvatska strana je u tim razgovorima ukazala da je nad tim područjem tijekom cijele bivše SFRJ i u vrijeme osamostaljenja obnašala sudsku, upravnu i policijsku vlast. Dakako da je to i dokumentirala, uglavnom slovenskim dokumentima, koji su to potvrđivali. No, slovenska politika nije se s tim suglasila nego je te zaseoke i dalje držala spornima u nadi da će ih >trampiti< za eventualne hrvatske ustupke na moru, što je Ljubljani jedino bilo bitno.
Nažalost, 2001. lakovjerni hrvatski premijer Ivica Račan raspustio je komisiju za granice u kojoj su sjedili ugledni hrvatski stručnjaci za međunarodno pravo te polutajno, uz pomoć nekih diplomata koji su stalno ponavljali da nije važno ide li razgraničenje sto metara gore ili dolje, parafirao jedan uistinu teško razumljiv dokument sa slovenskim premijerom Janezom Drnovšekom. Istina, nije ga on parafirao, niti je cijeli dokument parafiran, nego je tajnica državne komisije za granice stavila inicijale, početna slova svog imena i prezimena, na svaku stranicu tog dokumenta. Kada su njegovi koalicijski partneri, prije svega Zlatko Tomčić, vidjeli što je napravio, konzultirali su se s hrvatskim stručnjacima koji su im jasno kazali da je riječ o protuustavnom i nedopustivo lošem papiru kojim se Hrvatska dragovoljno odriče velikog dijela svog teritorija (i more je teritorij) te pritom gubi i svoju morsku granicu s Italijom.

Tako je spriječena ne samo ratifikacija takva dokumenta nego je i Račan, valjda nakon što su mu objasnili što je napravio, odbio potpisati taj svoj dogovor s Drnovšekom. Kasnije je i službeno obavijestio slovensku stranu da je od svega odustao te da iz toga nisu proistekle nikakve pravne obveze. Slovenci su, međutim, uporno tvrdili suprotno, i tek su ih pojašnjenja hrvatskih stručnjaka za međunarodno pravo, koji su ih upoznali s relevantnim člancima Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, u tome razuvjerili. Danas više nitko u Sloveniji ne tvrdi da iz parafa proizlaze pravne obveze.
Međutim, slovenski političari u vezi s tim i dalje šire dezinformacije i neistine. Tako, na primjer, slovenski predsjednik kaže da bi parafirani sporazum Račan-Drnovšek mogao postati predmet arbitraže. S obzirom na to da je za arbitražu potrebna suglasnost obiju strana ne samo o sadržaju spora, nego i o sastavu tog dijela i svih drugih pojedinosti, jasno je kako slovenski predsjednik ne govori istinu. Sasvim drugo bi bilo kada bi Hrvatska i Slovenija rješavale svoj spor, na primjer, pred Međunarodnim sudom u Haagu. Predmet spora tamo opet ne može biti neki pravno nevažeći dokument, nego granična crta na određenom području, bilo da je riječ o kopnu ili o moru. Slovenija, dakako, može priložiti parafirani sporazum kao što i Hrvatska može staviti na uvid prvi slovenski Nacrt ugovora o granici iz listopada 1991. kojim granica ide kanalom Sv. Odorika i sredinom Piranskog zaljeva.
Na sličan način kao i Drnovšek nastupa i bivši slovenski predsjednik Milan Kučan. On uporno ponavlja da bi odlazak na arbitražu bio odraz nepovjerenja između dviju država, odnosno znak njihove nesposobnosti da same riješe taj spor. Jasno je zašto to Kučan govori - time želi izbjeći arbitražu - ali je nejasno da su na te njegove tvrdnje dugo nasjedali i određeni hrvatski političari. Međunarodna pravna praksa je drukčija. Upravo su prijateljske, susjedne zemlje svoje sporove, koje same nisu mogle riješiti bilateralnim dogovorom, podnosile pred sud trećega. Uglavnom je to bio spomenuti Međunarodni sud u Haagu.