Vino pije Musa Arbanasa
U Stambolu u krcmi bijeloj;
Kad se Musa nakitio vina,
Onda poce pijan besjediti:
"Evo ima devet godinica
"Kako dvorim cara u Stambolu,
"Ni izdvorih konja ni oružja,
"Ni dolame nove ni polovne;
"Al' tako mi moje vjere tvrde!
"Odvrc' cu se u ravno primorje,
"Zatvoricu skele oko mora
"I drumove okolo primorja,
"Nacinicu kulu u primorju,
"Oko kule gvozdene cengele,
"Vješacu mu hodže i hadžije."
Što god Ture pjano govorilo,
To trijezno bješe ucinilo:
Odvrže se u primorje ravno,
Pozatvora skele oko mora,
I drumove okolo primorja,
Kud prolazi carevina blago,
Na godinu po trista tovara,
Sve je Musa sebe ustavio:
U primorju kulu nacinio,
Oko kule gvozdene cengele,
Vješa caru hodže i hadžije.
Kada paru tužbe dodijaše,
Posla nanjga Cuprilic-vezira
I sa njime tri hiljade vojske:
Kad dodoše u ravno primorje,
Sve polomi Musa po primorju,
I uvati Cuprilic-vezira,
Saveza mu ruke naopako,
Pa ga posla caru u Stambola.
Stade care mejdandžije tražit',
Obecava nebrojeno blago,
Tko pogubi Musu kesedžiju;
Kako koji tamo odlazaše,
Vec Stambolu on ne dolazaše.
To se care ljuto zabrinuo;
Al' mu veli hodža Cuprilicu:
"Gospodine, care od Stambola!
"Da je sada Kraljevicu Marko,
"Zgubio bi Musu kesedžiju."
Pogleda ga care poprijeko,
Pa on proli suze od ociju:
"Prodi me se, hodža Cuprilicu!
"Jer pominješ Kraljevica Marka?
"I kosti su njemu istrunule;
"Ima puno tri godine dana
"Kako sam ga vrg'o u tavnicu,
"Nijesam je više otvorio."
Veli njemu hodža Cuprilijcu:
"Na milosti, care gospodine!
"Šta bi dao onome junaku,
"Koji bi ti živa kaz'o Marka?"
Veli njemu care gospodine:
"Dao bih mu na Bosni vezirstvo
"Bez promjene na devet godina
"Da ne tražim pare ni dinara."
Skoci hodža na noge lagane,
Te otvori na tavnici vrata,
I izvede Kraljevica Marka,
Izvede ga pred cara cestitog;
Kosa mu je do zemljice crne,
Polu stere, polom se pokriva;
Nokti su mu orati bi mog'o;
Ubila ga memla od kamena,
Pocrnio, kao kamen sinji.
Veli care Kraljevicu Marku:
"Jesi l' degod u životu, Marko?"-
"Jesam, care, ali u rdavu."
Sjede care kazivati Marku,
Što je njemu Musa pocinio;
Pa on pita Kraljevica Marka:
"Možeš li se, Marko, pouzdati,
"Da otideš u primorje ravno,
"Da pogubiš Musu kesedžiju?
"Dacu blaga, koliko ti drago."
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Aja, Bogme, care gospodine!
"Ubila me memla od kamena,
"Ja ne mogu ni ocima gledat',
"Kamo l' s Musom mejdan dijeliti!
"Namjesti me degod u mehanu,
"Primakni mi vina i rakije
"I debela mesa ovnujskoga,
"I beškota ljeba bijeloga;
"Da posjedim nekoliko dana,
"Kazacu ti, kad sam za mejdana."
Car dobavi tri berbera mlada:
Jedan mije, drugi Marka brije,
A treci mu nokte sarezuje;
|
II
Namjesti ga u novu mehanu,
Primace mu vina i rakije
I debela mesa ovnujskoga,
I beškota ljeba bijeloga. Sjede Marko tri mjeseca dana,
Dok je život malo povratio;
Pita care Kraljevica Marka:
"Možeš li se vece pouzdati?
"Dosadi mi ljuta sirotinja
"Sve tužeci na Musu prokletog."
Veli Marko caru cestitome:
"Donesi mi suve drenovine
"Sa tavana od devet godina,
"Da ogledam, može li što biti,"
Doneše mu suvu drenovinu,
Steže Marko u desnicu ruku,
Pršte drvo na dvoje na troje;
Al' iz njega voda ne udari:
"Bogme, care, jošte nije vreme."
Tako stade jošte mesec dana,
Dok se Marko malo ponacini;
Kada vide, da je za mejdana,
Onda ište suvu drenovinu.
Donesoše drenovinu Marku;
Kad je steže u desnicu ruku,
Pršte pusta na dvoje na troje,
I dv'je kaplje vode iskociše.
Tada Marko caru progovara:
"Prilika je, care, od mejdana."
Pa on ode Novaku kovacu:
"Kuj mi sablju, Novace kovacu!
"Kakvu nisi prije sakovao."
Dade njemu trideset dukata,
Pa on ode u novu mehanu,
Pije vino tri:cetiri dana,
Pak pošeta opet do Novaka:
"Jesi l', Novo, sablju sakovao?"
Iznese mu sablju sakovanu.
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Jeli dobra, Novace kovacu?"
Novak Marku tiho govorio:
"Eto sablje, a eto nakovnja,
"Ti ogledaj sablju kakva ti je."
Manu sabljom i desnicom rukom
I udari po nakovnju Marko,
Nakovnja je pola presjekao,
Pa on pita Novaka kovaca:
"Oj Boga ti, Novace kovacu,
"Jesi l' i kad bolju sakovao?"
Veli njemu Novace kovacu:
"Oj Boga mi, Kraljevicu Marko!
"Jesam jednu bolju sakovao,
"Bolju sablju, a boljem junaku:
"Kad s' odvrže Musa u primorje,
"Što sam njemu sablju sakovao,
"Kad udari njome po nakovnju,
"Ni trupina zdrava ne ostade."
Ražljuti se Kraljevicu Marko,
Pa govori Novaku kovacu:
"Pruži ruku, Novace kovacu!
"Pruži ruku, da ti sablju platim."
Prevari se, ujede ga guja,
Prevari se, pruži desnu ruku,
Manu sabljom Kraljevicu Marko,
Ods'jece mu ruku do ramena:
"Eto sada, Novace kovacu!
"Da ne kuješ ni bolje ai gore;
"A naj tebe stotinu dukata,
"Te se rani za života tvoga."
Dade njemu stotinu dukata,
Pak posjede Šarca od mejdana,
Ode pravo u primorje ravno,
Sve se skita, a za Musu pita.
Jedno jutro bješe poranio
Uz Klisuru tvrda Kacanika,
Al' eto ti Muse kesedžije,
Na vrancicu noge prekrstio,
Topuzinu baca u oblake,
Docekuje u bijele ruke.
Kad se jedan drugom prikuciše,
Rece Marko Musi kesedžiji:
"Deli Musa, uklon' mi se s puta,
"Il' s' ukloni, il' mi se pokloni."
Al' govori Musa Arbanasa:
"Prodi, Marko, ne zameci kavge,
"Il' odjaši, da pijemo vino;
"A ja ti se ukloniti ne cu
"Ako t' i jest rodila kraljica
"Na cardaku na meku dušeku,
"U cistu te svilu zavijala,
"A zlacenom žicom povijala,
"Odranila medom i šecerom;
"A mene je ljuta Arnautka
|
III
"Kod ovaca na ploci studenoj,
"U crnu me struku zavijala,
"A kupinom lozom povijala,
"Odranila skrobom ovsenljem;
"I još me je cesto zaklinjala,
"Da se nikom ne uklonjam s puta."
Kad to zacu od Prilipa Marko,
On tad' pušca svoje bojno koplje
Svome Šarcu izmedu ušiju Deli-Musi u prsi junacke,
Na topuz ga Musa docekao,
Preko sebe koplje preturio,
Pak poteže svoje bojno koplje,
Da udari Kraljevica Marka,
Na topuz ga Marko docekao,
Prebio ga na tri polovine.
Potegoše sablje okovane,
Jedan drugom juriš uciniše:
Manu sabljom Kraljevicu Marko,
Deli Musa buzdovan podbaci,
Prebi mu je u tri polovine,
Pak poteže svoju sablju naglo,
Da udari Marka Kraljevica,
Al' podbaci topuzinu Marko,
I izbi mu sablju iz balcaka.
Potegoše perne buzdovane,
Stadoše se njima udarati;
Buzdovan'ma pera oblomiše,
Baciše ih u zelenu travu,
Od dobrijeh konja odskociše,
Šcepaše se u kosti junacke
I pognaše po zelenoj travi.
Namjeri se junak na junaka,
Deli Musa na Kraljica Marka;
Niti može da obori Marka,
Nit' se dade Musa oboriti.
Nosiše se ljetni dan do podne;
Musu b'jela pjena popadnula,
Kraljevica b'jela i krvava.
Progovara Musa kesedžija:
"Mani, Marko, jali da omanem."
Omahuje Kraljevicu Marko,
Al' ne može ništa da ucini,
Tad' omanu Musa kesedžija,
Ud'ri Marka u zelenu travu,
Pak mu sjeda na prsi junacke.
Al' procvilje Kraljevicu Marko:
"Ðe si danas, posestrimo vilo?
"Ðe si danas? nide te ne bilo!
"Eda si se krivo zaklinjala,
"Ðegod mene do nevolje bude,
"Da ceš mene biti u nevolji?"
Javi mu se iz oblaka vila:
"Za što brate, Kraljevicu Marko!
"Jesam li ti, bolan, govorila,
"Da ne ciniš u nedelju kavge?
"Sramota je dvome na jednoga;
"Ðe su tebe guje iz potaje?"
Gleda u Musa brdu i oblaku,
Otkud ono vila progovara;
Mace Marko nože iz potaje,
Te raspori Musu kesedžiju
Od uckura do bijela grla;
Mrtav Musa pritisnuo Marka,
I jedva se iskopao Marko.
A kad stade Marko premetati,
Al' u Musi tri srca junacka,
Troja rebra jedna po drugijem;
Jedno mu se srce umorilo,
A drugo se jako razigralo,
Na trecemu ljuta guja spava;
Kada se je guja probudila,
Mrtav Musa po ledini skace,
Još je Marku guja govorila:
"Moli Boga, Kraljevicu Marko!
"Ðe se nisam probudila bila
"Dok je Musa u životu bio,
"Od tebe bi trista jada bilo."
Kad to vide Kraljevicu Marko,
Proli suze niz bijelo lice:
"Jaoh mene do Boga miloga!
"Ðe pogubih od sebe boljega."
Pa on Musi odsijece glavu,
I baci je Šarcu u zobnicu,
Odnese je bijelu Stambolu;
Kad je baci pred cara cestitog,
Car je od stra' na noge skocio,
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Ne boj mi se, care gospodine!
"Kako bi ga živa docekao,
"Kad od mrtve glave poigravaš?"
Car mu dade tri tovara blaga.
Ode Marko bijelu Prilipu,
Osta Musa uvrh Kacanika. |