Često se u radovima krivo prikazuje da je ideja o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi nastala u doba Nezavisne Države Hrvatske.
Ideja je nastala još u drugoj polovici 19. stoljeća, jer je u to doba bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata, a i među hrvatskim uglednicima je bilo mnoštvo pravoslavnih Hrvata ili osoba kojima je jedan ili oba roditelja bio pravoslavni Hrvat.
Primjeri su za to Ante Starčević (mati je bila pravoslavna), "otac hrvatske nacije", čelnik pravaškog pokreta; August Harambašić, hrv. književnik, pravaš; Stjepan Miletić, prvi intendant HNK-a, pravaš; Nikola Kokotović,[2] novinar, pripadnik Čiste stranke prava, borac protiv velikosrpstva i izjednačavanja pravoslavlja sa srpstvom, Petar Preradović, hrv. pjesnik; Anastas Popović (1786.-1872.) osnivač prve novčarske ustanove u Hrvatskoj (1846.)- Prva hrvatska štedionica te predsjednik zagrebačke Pravoslavne općine; Mosije Baltić (1804.-1878.) značajan unaprijeđivač agronomije; Dr. Dimitrije Demeter (1811.-1872.) pjesnik i prvi moderni hrvatski dramaturg; Makso Prica (1823.-1873.) pravnik i političar, tajnik bana Jelačića; Nikola Krestić (1824.-1887.) političar i predsjednik Sabora (1873.-84.); Vladimir Nikolić (1829.-1866.) književnik; Spiro Dimitrović Kotoranin (1813.-1868.) književnik; Bude Budisavljević (1843.-1919.) književnik; Danilo Medić (1844.-1879.) pjesnik; Dr. Ivo pl. Malin Ksaverski (1853.-1907.) sveučilišni profesor, tajnik i savjetnik autonomne hrvatske vlade; Dr. Gavro Manojlović (1856.-1926.) povjesničar i predsjednik JAZU; Mojo Medić (1855.-1939.) zoolog; Dr. Milan Ogrizović (1877.-1923.) književnik (Hrvatska stranka prava); Petar Petrović Pecija (1877.-1955.) književnik; Dušan Plavšić književnik i tajnik Hrvatskog kluba u Sarajevu; Pristaše Stranke prava, Dušan Kotur and Dane Stranisavljević; Mihajlo Marković (1869.-1923.) glumac; Novak Simić (1906) književnik.[1] Gabriel barun von Rodić (1812.-1890.) je bio habsburški časnik koji je od lipnja 1848. u stožeru bana Jelačića kao satnik, a u rujnu iste godine postaje pomoćnik Jelačićevom pobočnom generalu. U to vrijeme su se rodili i kasniji poznati hrv. uglednici u 1. pol. 20. st.: zastupnik Savo Besarović, hrv. generali Svetozar Borojević, Fedor Dragojlov, Đuro Grujić, Mihajlo Lukić, Georg Dragičević, Milan Emil Uzelac, najpoznatiji[3] križarski gerilac Delko Bogdanić[4] i drugi
Samo nadopunjujem!