A ovo drugo, između tebe i Skopja, tu svaki imate svoje argumente. Nije loša rasprava, svaka čast diskutantima. Ja ću se tu nadovezati nekim pitanjima...
Kako je moguće da ova genetska istraživanja pokazuju veliku sličnost istočnobalkanskog stanovništva? Jesu li oni svi Bugari? Jesu li oni svi Slaveni? Jesu li oni svi Tračani? Jesu li oni svi Makedonci?
Ja evo poznam kako mi je to struka nešto i hrvatske srednjovjekovne povijesti. Tu imamo sličnu situaciju: imamo Hrvate, imamo Srbe, imamo Bosance, imamo Hercegovce. Tu još dodajmo povijesno ime Dalmacija.
Što kažu genetska istraživanja? Da imamo "dinarski" (nazovimo ga) gen, da je najprisutniji, da ga najviše ima u Hercegovini, pa u Bosni i Dalmaciji, u Hrvatskoj a i u Srbiji. Ima njega i na istočnom Balkanu, ponajviše kod Rumunja, ali i kod Makedonaca i Bugara. Zaboravio sam Crnogorce, a kod Albanaca i Grka nema baš.
Sve to korespondira s antikom i kazuje da je stanovništvo sklonije nekakvoj transformaciji, a ne bježanju i izumiranju. To ne znači da migracija uopće nije bilo, no uvelike dovodi u pitanje njihovu brojnost
I kasnije razdoblje npr. u Bosni svjedoči kako nije bilo opet velikih migracija. Turci su tu vladali jako mnogo, no današnji Bošnjaci kako se čini, nisu ništa drugo nego starosjedioci koji ni jezik nisu promijenili nego samo vjeru
U antici, pogotovo kasnoj, cijeli prostor Dinarida, odnosno Ilirika, bio je poznat kao Dalmacija, po Dalmatima, koji su izvorno bili samo jedno od plemena. Kasnije se ime Dalmacija povuklo samo na uzak obalni pojas nekoliko gradova, te otoke. Kasnije se, kao mletačka provincija opet proširilo. No međutim, je li to stanovništvo koje je tu živjelo od antike, ostalo isto i u onome što je ostalo od rimske Dalmacije i u onome što se stvorilo na nekadašnjem njezinom teritoriju? Prema genetskim istraživanjima, sva je prilika da jest.
Vidimo da se ime Makedonije, kao i ime Dalmacije npr. poprilično rastezalo. Konkretno, u Samuilovo i Bazilijevo vrijeme, bizantska tema Makedonija bila je potpuno izvan onog što Stefan naziva historijskom Makedonijom - ona je bila uzak pojas od Hadrianopola do mora, Egejskog. Bazilije II. Bugaroubojica bio je iz - makedonske dinastije! Ali iz one Makedonije kako su je ondašnji Romeji vidjeli... Tako ne iznenađuje ni da je Samuilo Bugarski car, a jezgra njegove države potez Ohrid-Skoplje.
Zašto? Bugari su, kao vjerojatno i Hrvati u Hrvatskoj, ili Mađari u Mađarskoj, dali svoj pečat jednom prostoru i jednom stanovništvu, koje je već bilo tu davno prije njih. Tako su, iz neznanih ili iz znanih razloga, stanovnici koji su ostali u većini isti kao što su i bili, mijenjali svoj identitet u skladu sa svojim tada aktualnim realnostima. Kako nekakvu pripadnost onovremenoj naciji, tako i jezik.
Svi zaljubljenici u povijest u svako doba dana i noći imaju pred subom u glavi kartu velike seobe naroda. Pa imamo tu svugdje uz limese Germane, a nigdje Slavene. Slaveni su tamo negdje iza. Jeste se ikad zapitali kako to da nemamo nikakvog traga tih Germana, ponajprije genetskog, ali i svakog drugog? Ne sporim da su npr. Goti bili germansko pleme - no jesu li oni bili tek onodobni Rjurikovići, ili onodobni Mađari (sudeći po genetskoj slici dan. Mađara)?
Lingvist nisam, niti se previše u to razumijem, no zanima me je li istina da je od svih slavenskih jezika najkompleksniji onaj kojim pričaju genetski Dinarci? Ako jest, nije li malo čudno da su baš oni koji su navodno preuzeli tuđi jezik ga toliko učinili kompleksnim ili kompleksnijim od primjerice makedonskog, bugarskog, i ovih jezika zapadnih i istočnih Slavena? Da možda nisu oni, u neko doba davno davno prije seobe naroda, ostale naučili svoj jezik - jer je u ta neka pradoba centar civilizacije bio na jugu, a ne na sjeveru?
Genetskim istraživanjima se čini da su jedna iznimka Balkana Albanci, koji su po svoj prilici došli iz Magreba, preko Sicilije i Južne Italije, no zagonetka je njihov jezik. On je, kažu, indoeuropski, što se ne slaže s genetikom. Ako ga nisu donijeli sa sobom (jezik), onda odakle? Kažu da je predrimski ilirski. Kažu i da su oni potomci Ilira, u što ne vjerujem, što se vidi iz priloženog.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda