Riječ je o filmu o 250 milijuna Amerikanaca koji uredno plaćaju zdravstveno osiguranje, no usprkos tomu potencijalno su izloženi kalvariji. Zašto? Zato što američke zdravstvene osiguravateljske kompanije, slijedeći sporazum koji su još 1971. sklopili Richard Nixon i tadašnji glavešina neke moćne tvrtke, nemilosrdno ustraju u logici što većeg profita uz što manje troškove zdravstvene skrbi. To u praksi znači da kompanije, vodeći se ridikuloznim proceduralnim razlozima, mogu otkazati police zdravstvenog osiguranja ako procijene da bi trošak njihova aktiviranja bio prevelik. Najapsurdniji slučaj koji je Moore uspio iskopati doista je nevjerojatan: mlada žena oboljela je od teške bolesti, no osiguravateljska kompanija ne samo da joj je odbila pokriti troškove liječenja, nego joj je otkazala policu, tvrdeći da je prevarena.

Kao što znaju i hrvatski osiguranici, kad se sklapa polica zdravstvenog osiguranja, potrebno je ispuniti upitnik u kojem se navode sve ozbiljnije (preboljene i aktualne) bolesti potencijalnog osiguranika. Dotična žena u tom upitniku među ozbiljnim bolestima od kojih je bolovala nije navela vaginalnu gljivičnu upalu, kakve su takoreći svakodnevna stvar kod većine žena, i na temelju tog “propusta“ procijenjeno je da je zatajila “važnu informaciju“ te joj je polica otkazana. Dakle, žena je sklopila policu i uredno plaćala rate, no kad se teško razboljela, ostala je i bez premije i bez novca koji je dotad uplatila, bez ikakve vlastite krivnje.

Moore jasno pokazuje da je riječ o čistom, državno poticanom kriminalu, a pri tome ne štedi ne samo Nixona i Busha, dakle mrske mu republikance, nego ni Hillary (Rodham) Clinton. Ona je, naime, u prvom Billovu mandatu pokrenula inicijativu za uvođenje općeg zdravstvenog osiguranja, no ubrzo je bila ušutkana lobiranjem i moćnim kampanjama protivnika te ideje, koji su je optužili da u Ameriku želi uvesti socijalizam. Danas, poantira Moore, na listi donatora za Hillarynu predsjedničku kampanju na drugom je mjestu jedna od najmoćnijih američkih osiguravateljskih kompanija.
Osim osiguravateljskih kompanija, Moore najveće zlo za zdravlje američkih građana vidi u farmaceutskoj industriji koja se svejednako brine isključivo o profitu. Udarnu ilustraciju pronalazi na Kubi, gdje je cijena inhalacijskog lijeka, koji u Americi košta 120 dolara, banalnih pet centa! Taj završni dio filma, kad Moore povede skupinu američkih građana u Havanu, nakon što im nije dopušten pristup u Guantanamo, “jedino američko područje gdje vrijedi opće zdravstveno osiguranje”, ali samo za osumnjičene islamističke teroriste, čista je demagogija.

Siroti Ameri u najmodernijoj havanskoj bolnici, po očito unaprijed dogovorenom i naravno prešućenom planu, u nevjerici primaju besplatnu liječničku skrb koja bi ih kod kuće stajala stotine, ako ne i tisuće dolara. No opet, iako je riječ o očitoj provokaciji, mora se priznati da je efektna. Navodni komunistički pakao pokazuje se kao raj, a “zemlja slobode i dom hrabrih” pravi je pakao na zemlji. Čitav film rađen je u tendencioznom tonu, sa svjesnim biranjem najekstremnijih slučajeva i kontrasta, te s potpunim prešućivanjem velike krize u kojoj se nalazi koncept kapitalističkih “država blagostanja”, o (eks)socijalističkim zemljama da se ne govori. Međutim, sve to ništa ne mijenja na stvari. Moore, uostalom, jest ideolog i polemičar, ali važno je i da je vrhunski retoričar te njegovi filmovi svojom umjetničkom ekspresijom bitno ne zaostaju za onim najbližeg mu srodnika Ejzenštejna. I “Bolesno” je spoj tendencioznosti s vatrometnom oblikovnom razigranošću i gomilom (sarkastičnog) humora, ali poantu filma nitko ne može osporiti: čak i u onom najvažnijem, zdravlju čovjeka, Amerika priznaje samo logiku profita, dok su zemlje poput Kanade, Francuske ili Britanije, pa unutar svojih mogućnosti i Kube ili Hrvatske, ipak zadržale humanističku osnovu i od nje ne žele odustati. Naposljetku, Moore se pita zašto Amerika ne bi slijedila primjer Kanade ili Francuske. Takvo što, međutim, posve je nemoguće, jer vladajuća Amerika svakog dana radi na tome da i te zemlje, a kamoli ne kolonije poput Hrvatske, podčini slijepoj volji kapitala i profita. Prava tema za neki budući Mooreov film.