Mala, patetična i jadna grupa mrzitelja je i dalje troši tipkovnice po Fejsu i portalima – oni bi zatvarali granice, oni bi protjerivali izbjeglice, oni bi slali ljude natrag da se bore u raspadnute države.

Uglavnom, u stvarnom životu nema tih mrzitelja nigdje, nisu uspjeli organizirati ni najmanji prosvjed – no jako su aktivni online, ujutro mrzeći sebe, a popodne cijeli svijet. Do razine da si otvaraju višestruke profile kako bi si izgledali veći i značajniji. A neki glume i geostratege, naravno bez da su pročitali koju knjigu, jer knjiga je za njih opasna stvar.

Koliko god izgledali bučni, u biti su mali, jadni, neobrazovani. Bili su tu i prije, ali jeftini Internet je omogućio da se sada iskazuju i izvan birtijskih govorancija. Ignorirajte ih, jer onda grizu jedni druge.

Ljudi koji zazivaju blokade, ograde, rat – po definiciji su ljudi koji ograničavaju sebe i svoj um, pa zašto bi i vaš?

Za nekih 70-80 godina poneko od ove djece koja su danas nahranjena i napojena pričati će svojim unucima i praunucima kako je došlo iz raspadnute Sirije u Europu, i kako su ga u jednoj maloj Hrvatskoj dočekali nasmiješeni policajci u ljetnim majicama i neki dragi nepoznati ljudi mu dali hrane i vode. I zaželjeli mu sretan put.

A ovi mrzitelji, ksenofobi i budale što zagrijavaju tipkovnice od bijesa – za njih više dugo nitko neće znati, osim ponekog studenta koji će proučavati arhivu hrvatskog weba u NSK. Ima tu uostalom neke univerzalne pravde.

index