Pa, statistički ni ne čudi.  Prvo, da bi uopće ušao u kongres, moraš biti dosta poduzetan po prirodi, pa ne čudi da je puno njih pokušavalo pokrenuti svoje biznise prije političke karijere.  A drugo, preko 90% biznisa propadne u prve dvije godine nakon zasnivanja.  I kad napraviš presjek ove dvije činjenice, nije ni čudo da ih 2/3 u kongresu ima pokoji propali poduzetnički pokušaj iza sebe.

A i samim tim što su u kongresu mislim da ne zaslužuju da ih se naziva "propalim" poduzetnicima, nego baš naprotiv, uspješnima.  Što Ameri kažu, nije bitno koliko puta padneš, nego koliko se puta ustaneš -- a ako si kongresmen, ja bi reko da si se prilično uspješno osovio na noge...