Pop ikone - Del Boj
Nepresušni izvor optimizma
Nakon što je ideja o plasiranju ''Mućki'' jednom odbijena, u drugom pokušaju BBC joj daje blagoslov, a snimanje počinje 1981. godine. Široka publika isprva nije bila oduševljena, ali je nakon određenih prepravki serija sa svakom novom epizodom sticala sve više poklonika. Lik Dereka Trotera profiliran je već u prvim epizodama ''Mućki'' zahvaljujući fantastičnom Davidu Džejsonu, iako nije bio prvi rediteljev izbor u takmičenju za glavnu ulogu
Sitni prevarant, trgovac uglavnom ukradenom robom, osebujni zabavljač koji vodi vlastitu tvrtku, brine za brata i djeda, ganja žene i ljubitelj je ekstravagantnih koktela i cigara – riječ je, naravno, o Dereku Troteru, popularnom Del Boju, protagonisti legendarnih ''Mućki'', serije koja je nedavno proglašena najboljom britanskom humorističnom serijom u istoriji i koja je obilježila živote pripadnika svih generacija tokom dugotrajnog snimanja u periodu od 1981. do 2003. godine
Iako će svaki ljubitelj ''Mućki'' u tom serijalu pronaći svoj omiljeni karakter (usprkos tome što se u opsežnom popisu upečatljivih odluka o najboljem i najdražem donosi vrlo teško), titula pop ikone ovaj put zasluženo pripada Dereku, budući da je riječ o spiritus movensu svih mutnih zavrzlama serijala, brbljavcu od akcije, sitnom mutikaši, bez kojeg ''Mućke'' uopšte ne bi postojale. Zamisao o kreiranju serije čiji će protagonist biti ulični trgovac, koji smatra da bi ''svakome mogao prodati sve'' rodila se u glavi Džona Salivana, scenariste čijoj upornosti vjerni poštovaoci i gledaoci mogu zahvaliti što su Del Boj i ekipa ugledali svjetlo dana. Riječ je o scenaristi koji je prije ''Mućki'' iza sebe već imao rad na uspješnom sitcomu ''Građanin Smith''.
Nakon što je ideja o plasiranju ''Mućki'' jednom odbijena, u drugom pokušaju naišla je na blagoslov čelnika BBC-a, a snimanje je počelo 1981. godine. Široka publika isprva nije bila oduševljena, ali je nakon određenih prepravki serija sa svakom novom epizodom sticala sve više poklonika. Lik Dereka Trotera profilisan je već u prvim epizodama ''Mućki''. Životna priča Del Boja Trotera zapravo je prilično tragična – sa 16 godina ostao je bez majke, s mlađahnim bratom i bolešljivim djedom na grbači. Budući da ih je i otac hrabro napustio, Derek se bacio na zarađivanje ne bi li održao porodicu na okupu.
Stoga se s pravom može zaključiti da je socijalni stan u Pekamu bio pretrpan kutijama s robom sumnjivog porijekla i mnogo prije nego se gledalac uključio u troterovsku životnu priču, a Del Boja nije teško zamisliti kako u svojim mladim godinama trčkara tržnicom s kovčegom u ruci, upornim brbljanjem hvata kupce i istovremeno jednim okom budno prati kretanje prolaznika, jer nikad se ne zna gdje se može nabasati na policiju! Status pop ikone Del Boj je zaslužio na brojnim područjima. Prvo – mora mu se priznati da ima zaista osebujan ukus. Ta kategorija prvenstveno uključuje vrlo odmjerenu odjeću upotpunjenu znalački odabranim nakitom. Nadalje, Del pije samo najekstravagantnije koktele i najfinija pića, voli sam sebe predstavljati kao pripadnika japijevske klase, a ne može mu se poreći ni profinjena jezična nota, budući da nerijetko gledaocima daje na znanje koliko se vješto služi francuskim. Ambiciozan je, vjeruje u uspjeh, ne žalosti se zbog neuspjeha.
Njegov način izražavanja (kombinacija tipičnog koknija s francuskim upadicama, kojima gotovo svaki put promaši smisao) lako ulazi u uho, stoga ne čudi da je jedna od njegovih omiljenih uzrečica - Lovely Jubbly, obično popraćena trljanjem ruku i zadovoljnim osmijehom na licu - čak uvrštena i u Oxford English Dictionary.
Gledaoci takođe neće zaboraviti ni izraze poput 'cushty', 'Rodney, you plonker', 'he who dares wins', a legendarna uzrečica 'This time next year we'll be millioners!' pretvorena je u svojevrstan simbol vjere u sebe, vlastite sposobnosti i sreću. Lik Del Boja Trotera genijalan je velikim dijelom i zahvaljujući fantastičnom Davidu Džejsonu. Iako on nije bio prvi rediteljev i scenaristov izbor u takmičenju za glavnu ulogu (nije čak bio ni drugi, ni treći), danas je teško zamisliti bilo koje drugo lice (na kojem sve funkcioniše besprijekorno – držanje, mimika, glas i govor) u spomenutoj ulozi. Zanimljivo je takođe da iako je ta uloga obilježila Džejsonovu karijeru, nije ga, kao što to obično biva, pojela već mu je otvorila put prema drugim kvalitetnim televizijskim i filmskim projektima.
Boli li tebe glava uveche, mene prskava....
