Ne radi se o tome da će dobiti batine. Ne radi se o tome da je sjedio i čekao na to. Kazna, prava je kazna znati kada. Ne poslije i ne kada bude stariji. Ne tamo negdje daleko, tako daleko da ne mora ni misliti o tome. Točno kada. Koje godine, kojeg mjeseca, kojeg dana, koje minute. Kada će dobiti batine. Kada će se privijati po podu. Sve što batine čini gotovo nepodnošljivima za druge, neizvjesnost, izbjegavanje pomisli o njima zato što ne zna. On ne zna. Zato se i osvrće oko sebe u svojoj maloj sobici. Zna da se nikada neće priviknuti na taj osjećaj. Zvao se Cholo, a pod u koji je zurio bio je žut poput pišake i čudno je blistao. Duboko je udahnuo i čekao trenutak kad će mu netko pokucati na vrata i namlatiti ga.
kuc, kuc...
