Zagrepčani nisu prestali voljeti nogomet i teško da će ikada prestati. Nikakvi osjaćaji prema Dinamu ili nogometu nisu utjecali na sinoćnju lošu posjetu. Razloge treba tražiti negdje drugdje. Recimo u ovom tekstu gdje je postavljeno nekoliko teza o razlogu takve posjete, s tim što jedan vrlo važan uzrok nije naveden. Ali polako, krenimo redom.  

1. CIJENA

Apsolutno glavni razlog loše posjete je cijena ulaznica. Situacija u Hrvatskoj je takva da si ljudi vrlo teško mogu priuštiti kupiti ulaznicu po toj cijeni. Neka recimo poželi otac odvesti dvoje djece na utakmicu. Ako poželi otići na istok to ga košta 900kn. Samo ulaznice. S prijevozom na i sa utakmice, pivom i sokom za djecu troškovi odi preko 1000kn za jednu večer. U vremenu u kojem jesmo to je neizvedivo. Obitelji ovime praktički možemo otpisati. Prebacimo se sada na populaciju od cca. 20 godina. Ili studiraju ili su uglavnom nezaposleni. Nije lagano skupiti ekipicu od 3-4 čovjeka gdje svatko mora dati 300kn za ulaznicu i još barem 100 za druženje prije i poslije. Liga prvaka sigurno vrijedi tih novaca, pogotovo ako znamo kolike su cijene za pojedine koncerte (u tekstu spomenuti U2, pa nedavni Red hot chili peppersa). Međutim, iako su paprene cijene i za Ligu prvaka i za koncerte, ipak je na koncertima krcato, dok je u Ligi prvaka posjeta loša. Očito da cijene ipak nisu jedini razlog, već samo prvi među njih nekoliko.  

2. (NE)ATRAKTIVNOST

Pisao sam analizu prije izvlačenja grupa i tamo podrobnije analizirao idealnu grupu i što se tiče same atraktivnosti, kao i atraktivnosti uz mogućnost dobijanja pokojeg boda. Nažalost, Dinamo je dobio koju sam između redaka opisao kao vrlo nepoželjnu. Upravo zbog svoje neatraktivnosti. Iako bi zapravo sama Liga prvaka trebala biti dovoljno atraktivna nevezano uz grupu, uzimajući u obzir cijene ulaznica jasno je da je i neatraktivnost protivnika u grupi utjecala na slabu posjetu. Koliko god Porto bio jak i koliko god on značio u europskom nogometu on nije dovoljno zvučan. Jednako kao što to nisu niti Dinamo Kijev i PSG.  

3. RAZMAŽENOST

Publika u Zagrebu cijeni samo ono najbolje i najzvučnije. To je odavno poznato. I to je dobro, znači da ljudi žele vidjeti i svoj klub u tom društvu. Problem je što Dinamo nikako ne spada u najbolje. Dapače, jako je daleko od toga pa se sam Dinamo ne može prodati po visokoj cijeni. Mora biti netko tipa Real ( uz laganu pomoć Lyona) od prošle godine da bi se zadovoljilo publiku. Ono što nikako nije dobro je cijena ulaznica u pretkolima. Ljudi su se navukli na cijene od 1 i 10 kuna i sad ih treba prvo odviknuti od toga.  

4. BBB

Ponašanje samoprozvanih navijača Dinama uz prešutnu podršku interesne skupine ZZD je ono što pravi navijači ne žele gledati. Navijači ne žele one koji stvaraju negativnu atmosferu oko kluba, one koji navijaju za ispadanje i izbacivanje kluba. Navijač na utakmici želi u miru pogledati događanja na terenu, dati podršku svojoj momčadi, a ne se brinuti o tome hoće li mu negdje u blizini eksplodirati petarda, doletjeti baklja. Ne želi gledati kako se uništava imovina grada Zagreba, ne želi 80% utakmice slušati izuzetno odurna skandiranja. Prosječan navijač ne podnosi da se netko stavlja iznad kluba, već je njemu klub za koji navija iznad svega i svakoga. BBB već godinama rade mnoge nerede po Hrvatskoj i izvan nje, sramoteći tako i Dinamo i Zagreb i Hrvatsku. I malo je onih koji žele imati bilo kakvu poveznicu s njima. Upravo iz tog razloga kroz silne godine su ljudi izgubili volju za dolaskom na utakmice i upravo iz tog razloga je sve manje i manje ljudi i općenito na utakmicama Dinama. To je nešto što se ne može promijeniti u nekoliko mjeseci ili godina. Za promijeniti tu naviku i odgojiti novu generaciju nogometne publike treba nekoliko godina, ali ne u ovakvoj situaciji. Iako nisam navijač Dinama, u europskim natjecanjima postajem njihov velik navijač (kao i svakog hrvatskog kluba), ali nakon doživljenog na utakmici drugog pretkola protiv Ludogoretsa  u režiji BBB-a i ZZD-a sigurno neću tako brzo ponovno na tribinu, pogotovo još kad dodamo cijenu ulaznice. A da imam djecu, sigurno nebih trčao na maksimirski stadion. Nebih volio da mi djeca pokupe ponašanje koje bi mogli vidjeti.  

5. STANJE U HRVATSKOM NOGOMETU

Za posjetu zapravo najmanje važno, pogotovo u Ligi prvaka. Ali opet ne zanemarivo. Jer kod ljudi treba stvoriti naviku dolaska na utakmice. Ako ju nemaju u HNL-u, teško će ju imati i za Ligu prvaka. A stanje u Hrvatskom nogometu u režiji Zdravka Mamića je žalosno. Dirigirana prvenstva nije ono što publika želi vidjeti, kako izvan Zagreba, tako i u Zagrebu, a i Dinamovi navijači su svjesni da prvenstva ne osvajaju 100% na travnjaku. Ljudi ne žele plaćati ulaznice za to. Samim time ne stvaraju si naviku odlaska na utakmice. Utakmice (kao i uostalom sva sportska događanja) bi trebale biti zabava za publiku. Tako da sam ipak stava da kad bi problem bilo samo stanje u nogometu da bi bilo više ljudi. I zato sam ovaj problem stavio na posljednje mjesto.    

ŠTO PROMIJENITI?  

Obzirom na problem „navijača“ koji sam naveo, trebat će dosta vremena i nakon rješenja problema da se stvari promijene. Ali za početak treba taj problem riješiti i maknuti sa stadiona sve „navijače“, sve one koji ma stadionima i izvan njih rade nered. Kada na stadionima jedno dulje vrijeme bude lijepa atmosfera bez nereda doći će do povećanja broja ljudi. Očiti primjer toga je Medveščak koji i dalje ima veliki broj gledatelja upravo iz razloga jer je tamo lijepa atmosfera, sve koji naprave i najmanji prekršaj se odmah miče iz dvorane (u tome sudjeluje i publika upozoravajući zaštitare).

Paralelno s rješavanjem problema na tribinama treba rješavati i nezakonitosti u nogometu. Tu mora žestoko djelovati politika i spriječiti silnu količinu kršenja zakona u našem nogometu.

Uz sve to, ljudi u klubovima bi trebali pametnije razmišljati. Da se ne dogodi da u prekolima Lige prvaka budu cijene 1 i 10 kuna pa da onda karte skoče na nekoliko stotina. Pogotovo ne u ovo doba kada si ljudi to jednostavno ne mogu priuštiti.

Uz navedeno, još ćemo malo morati pričekati izlazak iz krize i da ljudi dođu do koje kune, jer uz današnje probleme nije logično razmišljati o nogometu.  

Kada se sve ovo poklopi, bit će i više ljudi i na stadionima u Hrvatskoj, i na utakmicama Dinama i u prvenstvu i u Ligi prvaka. Tada će možda i manje do izražaja doći razmaženost ljudi i atraktivnost protivnika. Dinamo ima dovoljno navijača da sam, bez obzira na protivnika ima pun stadion u Ligi prvaka. Ali sa sadašnjim problemima to je nažalost nemoguće.