Fantomovi jadi (ili RIP Fantom, RIP)dok Fantom po sobi nosa malog Lea,
sve u sebi misli - oćeš zaspat više,
al mali ne staje, uplakan ga gleda,
dok mu Fantom nježno, s lica suze briše...
i sa sjetom misli, kak je nekad bilo,
vikendom su noći bile samo njene,
ponekad i srijedom, uz nju je uživ'o,
al tog više nema, pa sad mrzi žene...
jer uzeše mu ono najdraže na svitu,
bez pitanja, muklo uvališe njega,
nema više mjesta za Mesija i ekipu,
cijele noći dane, sad troši na Lea...
drugovi mu mnogi okrenuše leđa,
jer su dica njima pojam nepoznati,
to našeg Fantomca sad boli i vrijeđa,
jer sritna vremena ne može da vrati...
i dok plače Leo, plače mu i ćaća,
dok minute sporo promiču i lete,
sjećajuć' se žene, koja reče s vrata:
nema više Barce, donosim ti dijete...
-----------------------------------------------------
dragom Fantomu, skladah ovu pjesmu za 20-minuta, u pauzi poslije ručka, nakon što sam strusio dva tanjura graha s kobasicom...
