Svoj 10000. post ostavljam u ova tmurna forumska vremena. Međutim kako što je to bilo dosada na jubilarne postove, ovaj puta neće biti nikakvih slika goli ženski i čašćenja pivama. Umjesto toga ispričat ću jednu priču koju sam davno čuo, a želim je s vama podijeliti. Nešto poput What eating Gilberta Grape. Želite se smijati, ali cijelo vrijeme imate nekakav grč i osjećaj nelagode i teškoće dok ga gledate

(Naravno da je smiješna, ne bi pisao da nije takva. Morate se smijati ili bar okačite plus jer mi je to sve u životu).

Postoji peta dimenzija, nepoznata čovjeku, ogromna kao svemir i vječna kao beskraj. To je prostor između svjetlosti i sjenke, znanosti i praznovjerja. I nalazi se između ponora ljudskih strahova i vrha njegovog znanja. Ovo je dimenzija mašte. to je oblast koju nazivamo: AlaŠuona Sumraka!

I.

Kamp u nekakvoj pripizdini na rijeci Cetini (očekivano, zar ne?). Dvadesetak izviđača, od sedam do deset godina zajedno sa svojim  starijim voditeljem odlučila se ukampirati uz rijeku, podići šatore i prespavati noć.

Nakon što su izili sendviće što su ponijeli od kuće, okupili su se oko vatre i zajedno pjevali, plesali, veselili se i igrali razne igre (sram vas bilo). Već polako umorni željeli su krenuti na spavanje, međutim voditelj im predloži nešto što dosad priliku čuti.

- Želite li poslušati neku horor priču? – priupita ih voditelj.

- Ne pizdi, iđemo leć. – oglasi se neki malac u mornarskoj majici.

- Budi pristojan sejlore, ajde nećemo predugo. Kontroleru jesam ti već rekao da drugima ne uvlačiš ruku u gaće dajmituprijavuvećjednom.  –

- Oooook,  dobro šefe Leonarde. – kaže mali kontroler i zajedno sa ostalom djecom se okupe oko vatre.

- Dobro, imam dvije priče za ispričati, a prva govori o.... Dajmituprijavuvećjednom izvadi ruke iz Kontrolerovih gaća!

- Dakle gdje smo stali – priupita Leonard. Nastane muk na nekoliko sekundi.

- Gdje smo stali ponovno pitam. –

- Pa niste ni počeli, samo ste rekli da imate dvije priče za ispričati. – kaže jedan mladić

- Naravno, tko će drugi nego Duje šta ti moraš biti svakom loncu poklopac. Dobro, dakle nastavimo priča započinje....

II.

Ta divna splitska noć sredinom mjeseca srpnja. Žega udara u sve pore, prekomjerno znojenje je neizbježno. Dok na Matejušci lokalni pijanci loču neumorno, na drugom kraju grada jedan bračni par mirno tone u san. Ili se bar čini tako.

U postelji na rubu grada Splita, na trećem katu jedne sasvim uobičajene zgrade spavao je jedan naizgled običan bračni par.(Samo naizgled). U prostoriji pokraj nalazila se beška u kojoj je dubokim snom spavao njihov sin.

- Aj skuvaj mi čaj. – kaže žena u nekom polusnu.

- Ženo Božja temperatura je iznad 30, šta će ti to? – kaže mrzovoljni muž.

- Ti mi nemaš šta žugat u tom rozom odijelo koje ti se već usmrdilo. Kako možeš biti u tome? Ma ajde donesi mi čaj nemoj da popizidin. –

- Dobro Nike moja, stavit ću čaj – kaže mladić i zakoluta očima dok ga žena ne gleda.

-Šta je meni ovo u životu ovo tribalo? – kažu oboje u isto vrijeme, ali za sebe da ovaj drugi to nečuje.

Mladić koji se odaziva na ime Fantom i traži da ga se tako zove (jebiga, ako može Sinčić može i on). Krene da upali plin, međutim gotovo da ga je nestalo. Zna da će sad čekati vječnost da provrije. Vrijeme odluči kratiti na ForumuKojiJePrijeBioBolji.

- Opet ove trolčine spamaju po temi najvećeg kluba na svijetu. – glasno uzdahne i izgovori ove riječi.

- Posebno ga je živcirao forumaš imena AlaŠu, koji je u svakom komentaru pisao da je Cristiano Ronaldo bolji od Messija. Kao što je nekim hajdukovcima običaj na kraju posta ostaviti HŽV, tako je AlaŠuu običaj bio da napiše VoNI ilitiga „Veći od najvećeg ikada“, aludirajući na moje riječi napisane prije dva retka.

Tako nakon žestoke prepirke Fantom odluči ostaviti post na temi moderatorima, adminima... i moli ban za dotičnog forumaša. Fantomu se jako spavalo. Već nakon nekoliko minuta moderator xavier obavijesti svekoliko forumsko pučanstvo da je AlaŠu baniran  i da neće više terorizirati ovaj forum koji je, kao što ime sugerira, prije bio bolji. Momak obučen u rozi kostim zadovoljno je trljao ruke.

Međutim nešto se u čulo iz sobe u kojoj je spavao njegov sin. Nekakav tresak, kratki udarac, a zatim bebin plač. Brzo se ustane sa stolice i hitro poleti u sobu. Ušavši u sobu nagne se nad bešku i ostane zaprepašten.

III.

Zaprepašten počne glasno i nekontrolirano urlikati i vikati. Uhvati se za glavu i kaže: Ne ne ne, ovo nije moguće.

Slika Cristiana Ronalda i iznad nje natpis VoNI, blještio je sa pidžamice malog djeteta. Fantom se jedva uspio malo iskontrolirati i nastojao sinu skinuti tu pidžamu.

- Pa dobro tko ti je ovo obukao, zaboga  miloga. – govori Fantom dok mu se ruke tresu.

Nakon što skine majicu, malo odahne, a zatim ode uzeti jednu novu iz ormara. Uzme prvu s reda, vrati se do sina i obuče mu je.

- Tako lijepo, ne treba ti ona majica. Samo da mi je znati tko ti je poklonio.

Dok je Fantom krenuo sina poljubiti u čelu, maleni dječačić progovori prve, gotovo nerazumljive riječi.

- Jesi ti to nešto rekao, Nike sin nam je nešto rekao. – kaže Fantom, a žena mu uopće ne uzvrati.

- Daj ponovi, što si rekao. – ponovi Fantom.

- VONI – prozbori dijete, a čovjek u rozom odijelu zabulji se u sina kao Gospa u Gornjaka.

- VONI, VONI – ponovi dijete baš onoliko puta koliko je FIFA Ballon d'Or.

U taj čas povikne Fantom iz sveg glasa: NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!

I odjednom se prene iz sna. Sjedio je za laptopom, baš je zaspao u onom trenutku kad je xavier napisao post. Čuje da čaj kipi te ode da ga ugasi. Nakon toga poviri u sinovu sobu. Tamo se nije događao ništa neuobičajeno. Sin se okrenuo na bok i spavao slatkim snom sa palcem u ustima. Fantom ponese trenutak pa se raznježi, međutim prene ga glas žene koja već pomalo pizdi di je njezin čaj.

- Evo sad će, sad će. – kaže Fantom i izađe iz sobe.

U tom trenutku beba naglo otvori oči, izvadi palac iz usta i okrene se na leđa. Gledajući nekakvim prodorno-zločestim pogledom, glasom poput onog Jamesa Earla Jonesa izgovori: VONI... pa nastavi sa spavanjem.

- I djeco, što smo naučili iz ove priče. – kaže voditelj izviđačima. Međutim nitko riječi ne progovori pa se svi pokupe u svoje šatore i odu spavati. Nitko nije imao snage za drugu priču.

KRAJ

Onda kad izviđači mogli odgovoriti, pitam vas: Što se naučili iz ove priče?