Mata je rođen jedne nedilje
Četrdeset neke godine
Otac nije za njega ni znao
S križnog puta kad se vratio
Živili tako skromno, al′ ponosno
U selu malom, pitomom slavonskom
Seoske babe nisu ga volile
Kad krene šorom navuku firange
A ja, k'o da ga vidim još i sad
U kas vraća konje s pojila
Selo priča, Matu ne briga
Samo konje brže potjera
Onda je došla devedeseta
Otac reče, sad il′ nikada
I Mata krenu k'o iz nekog sna
Bez igdje išta, al' srca velika
Te su mu zime brata ubili
Spalili selo, konje odveli
Oca su našli nakon mjesec, dva
Slomila ga tuga velika
A ja, k′o da ga vidim još i sad
U kas vraća konje s pojila
Selo priča, Matu ne briga
Samo konje brže potjera
Ajde!
Bio sam s Matom prošle nedilje
Kod crkve poslije mise jutarnje
Uz njega sin mu i djeca bratova
Pa gdje si Mata, kako je, pitam ga
Veli mi, sve će biti k′o ranije
Opet će selo okitit' kapije
Sve ćemo vratit′, al' jedno nikad ne
Uspomene što su nam nestale
A ja, k′o da ga vidim još i sad
U kas vraća konje s pojila
Selo priča, Matu ne briga
Samo konje još brže potjera
Selo priča, Matu ne briga
Samo konje, 'ajde
