ARIZIN je napisao/la:
basketas je napisao/la:
Jedino više suludo od toga je vodit tuđu brigu i tuđe živote (iz svoje okoline), ja to ne mogu smislit recimo.
Ima nas ekipa jedno 10-15 muških i sad žene i djeca. I logično prije smo se družili na dnevnoj bazi, sad ako 2-3 puta godišnje, druži se netko s nekim, al govorim za veća roštiljanja i sl.
Plus kad smo bili mi muški to je bio dogovor u pet min, sad kad su zene upitanju to su sve procesi 
I sad došli ovog ljeta kod jednog, skupili se, vidim ova cura jedna stomačić, a mršava ko prut, gledam ja jel vidim dobro i pitaju ju moja žena jel trudna
i ova kaže da i tam vam čestitke, prošao koji dan, vidim se s kumarom, pita on mene - a šta ti nisi znao da je trudna? Kako ti to nisi znao?
Rekoh nisam ih vidio pol godine, možda i duže, nikog nisam pitao ništa za njih i nitko mi ništa nije govorio, eto kako ne znam.
Vidi cijeli citat
Žene su usmjerene na ljude i ljudske odnose, zato i tračaju...Priroda, emocije i nagoni ih vuku na brigu, majčinski i obiteljski instinkt dok smu muškarci skloniji stvarima, upravljanju, gradnji, apstraktnom razmišljanju.
Mene kad se pošalje u dućan, odem po tu stvar i onda buka i galama zašto nisam uzeo neke tri koje mi nitko nije rekao. To je nekadašnji sklop lovaca, imaš jednu metu, uzmeš i ideš doma. One odu po nešto 5 minuta, vrate se za sat sa punim kolicima i još istračaju 5 kvartova kad nekog sretnu.
Ženski kolektivi su najgori za raditi, toksični jer se stalno bave drugima, kad odem na šišanje saznam više stvari nego u tih proteklih par tjedana.
Odeš na pivu s frendovima, 4 sata budeš, pita te cura/žena šta se radili, o čemu ste pričali, pa ništa posebno, tako bezveze