Danas ja i cura se našli doli na jadrana u kafiću, dvi ure, nigdi nikoga, svi išli obidvat, a mi pijemo kavu i guštamo na suncu. Mi dvoje, konobarica i milepeka. I kako je tu odma hotel, dođe neka žena, ono normalna žena sa kuferon malo većin onin na kotačiće, naša. I pita mene i curu da bi li joj mogli pripazit na kufer jer da mora otić nešto do hotela pokupit, da je zaboravila. I mi aj dobro, oćemo, evo tu je i vlasnik, pričuvat ćemo ga.
I tako nema nje 5 minuti, nema je 10 minuti, mi se zaćakulali, prošla neka jedrilica neobična, i posli nekog vrimena, dolaze dva pandura, a mi taman da ćemo na obid a nek mile pripazi na kufer. Kad ono, evo ti njih pravo na nas. Dobar dan, dobar dan. Da znamo li mi čiji je to kufer. A mi kažemo šta je, da je bila neka žena, crne kose, u biloj majici, ne prestara, i da je zamolila da jon čuvamo kufer dok se vrati iz hotela. I oni dva slušaju, slušaju, pitaju je li žena imala patike ili cipele, ono ka da je to sad šta bitno, i ja kažen u šali a štajaznan brale kakve to sad ima veze. Već mi u mislima ručak, criva pivaju, gladan.
A pandur ni pet ni šest nego skoči i uvati me, pribije me uz staklo od kafića i počne mi stavljat lisice! Ja u šoku, cura da jeste vi normalni, šta radite, a ovi se počea drečit nešto ka u stilu nije bitno, šta nije bitno, koga ćeš ti zajebavat! A cura kaže da ne zajebavamo nego da je stvarno bila neka žena i da je ostavila kufer. I onda ovi drugi pandur skoči da će nju vezat i veže je, ja gledan, nemogu virovat i kažen pa dobro jeste li vi normalni, kako možete tako sa nama, jeli to način. I gledan ja dolaze konobarica i mile, vlasnik jeli, i mislin se dobro je, sad će oni sve objasnit. I kažu da šta ste se nas uvatili, da šta smo napravili, a panduri skoče i na njih, vežu ih (mislin se odakle in toliko lisica u pizdu materinu) i počnu se izderavat i na njih da jesu li oni normalni i da je li oni znaju šta je u toj torbi. Ja kažen da nemamo pojma, da kako ćemo znat kad nismo vidili, a pandur, oni prvi, mi opali pleščurinu i totalno nabrijan mi kaže da mučin. I jebate nikome sad nije svejedno, koji kurac je u toj torbi. Psujen u sebi onu ženu, kufer, ma di je baš ga ovdi morala donit.
I pandur oni drugi otvori torbu, svi u panici, oznojeni, gledamo šta je u toj jebenoj torbi kad ono, u torbi The Phantom iz prošlog vica.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda