Gordan je upoznao Barbaru preko neta. Prijateljima je lagao da ju je upoznao preko neke prijateljice. Bilo ga je sram priznati da mulja cure onlajn a svima se hvalio kako ne gleda TV nego samo bleji u komp. Te večeri je imao zakazan sastanak kod Barbare u 8, bilo je dez do 8 kad je pogledao na sat a imao je još barem 40 minuta vožnje, ona je spremala večeru i molila ga je da bude točan. Gordan je psovao u sebi probijajući se kroz kolonu automobila. Kiša je počela sve jače padati, stakla u Gordanovoj Hondi su se maglila a on nije htio paliti klimu da prištedi benzin. Kazaljka se opasno primakla rezervi koja doduše još nije svjetlila ali Gordan je znao da će ubrzo zasjati. Psovao je samoga sebe što nije stavio benzin na vrijeme. Napokon je izašao na brzu cestu i potjerao auto 150 km/h iako je ograničenje bilo 100. Barbari je poslao poruku da će zakasniti 20 min i još jače stisnuo gas. Razmišljao je o komunističkoj utopiji kad su ga iznenadile barikade na cesti. Opet nešto rade, Gordan je glasno opsovao i skrenuo na staru cestu. Bilo je skoro 9 kad je napokon pozvonio na Barbarina vrata. Ona je otvorila obješena nosa, vidjelo se da je razočarana i pomalo ljuta. Gordan je takvu još nije vidio. Uzalud je pokušavao nasmijati Barbaru, ona je preko volje stavila kuhati paštu brundajući pritom kako je izgubila sat vremena života. Gordan je po prvi put spoznao kakva je Barbara kad se naljuti, makar ona to nije pokazivala, u očima je pročitao njezinu crnu stranu. Penis mu se posljednji put spustio zbog Barbare. Pojeo je paštu s gljivama pa su pričali još sat vremena, onda je Gordana počeo boliti trbuh. Osjećao je da vrhnje u kombinaciji sa gljivama već djeluje. Nije se htio posrati u Barbarinoj školjci jer je znao da će ga čuti kako sere. Bilo mu je neugodno makar je te večeri odlučio da je više neće viđati svaki tjedan. Gordan se čak bio zaljubio u Barbaru ali ga je držalo samo dva dana. Isto kao i sa Anom, i u nju je bio zaljubljen cijela dva dana. Trećeg se dana probudio i psovao sve oko sebe. Uživao je tih par dana a kasnije se neprestano preispitivao. Gordan je vjerovao da se zaljubio u ljubav.

- Barbara, ne mogu te više gledati
- Molim ? 
- Ideš mi na živce, mrzim te jer si bogata.
- Što ? Kako to sad odjednom ?
- Neznam, idem. Ne zovi me više…
- Ali…što ti je odjednom ?

Barbari su naglo zasuile oči, gledala je Gordana u nevjerici. On se žurio jer je osjećao da će joj se posrati po njenom skupocjenom kožnom kauču ako ne krene u tekućoj minuti. Otišao je bez pozdrava, Ušao je u auto i potražio papir za guzicu. Nije ga bilo, uzeo je krpu za brisanje prašine i stavio je na sjedalo pored sebe. Upalio je auto i naglo krenuo. Rezerva je svjetlila Vozio je 15-tak km prije negoli mu se ponovo prisralo. Prošao je par skretanja a onda stao na malom odvojku što je skretao u šumu. Ušao je 20-tak metara u šumu, ugasio auto i svjetla. Kiša je još uvijek lagano padala. Skinuo je hlače i iskrcao sadržaj svojih crijeva. Par kapi ga je pošpricalo po desnoj nozi. Opsovao je ljutito brišući krpom guzicu. Nije se uspio u potpunosti obrisati jer je krpa bila odviše mala. Dohvatio je lišće i počeo ga trgati nebi li se do kraja obrisao. Tada ga je zaslijepila baterijska svjetiljka. Netko mu je svjetlio ravno u oči.

- Što radiš ovdje seronjo ?
- Nije li to očito ? 
- Sereš mi po imanju i još mudruješ ha ? 

Zadnje što je Gordan vidio je bilo gašenje svjetiljke. Onda je osjetio iznenadnu bol u predjelu potiljka. Zateturao je, koljena su mu zaklecala i pao je baš nekako posred svog govna....