Mister No je napisao/la:
Po meni hrvatski film počinje pokazivati nekakve znakove života. Ova dva zadnja rađena po romanima Ante Tomića su neloši uratci ( Što je muškarac bez brkova, Karaula), onda "Oprosti za kung fu", pa novi "Put lubenica".... možda sam zaboravio kojeg. Nakon filmske pomrčine od zadnjih 20-tak god. ovo je velik korak naprijed.
Vidi cijeli citat
"Sve dzaba" je dobar film, je koprodukcija sa BiH ali je i hrvatski film.
Pa dobro, ako cemo sitnicaviti, i "Nicija zemlja" je hrvatski film

bar po koprodukciji.
Inace, muskarac bez brkova nisam gledao ali sam cuo da je los pokusaj komedije, a Karaula mi je onako, nelose.
Problem sa hrvatskim filmom je uporno inzisitranje na "zakopcavanju do grla" u smislu da se reditelj ni u jednom slucaju ne razmase, ili sto ne zna i ne moze, ili sto se suzdrzava. Recimo psovke, najbolji primjer, toga se grozimo, toga nece biti, to nam ne treba. To je samo primjer.
Recimo, dovedes Lazara Ristovskog i zakopcas ga do grla, a lik izgradio karijeru na psovanju. I dobijes los film.