‘Svaka borba nam je trauma’

“Definitivno bih bio sretniji da je ostao u košarci! Iz razloga opasnosti koje nosi boks, budimo realni. Ne bi Filip ni otišao iz košarke da nije bilo ozljede desnog gležnja, ali eto… Njegov izbor i ja ga poštujem, ali da strepim, to da. Svaku borbu! Mi smo u posebnom režimu otkako je krenuo u Svjetsku seriju (WSB) prije šest godina. Mi izbliza pratimo sve te šokove, traume, napore, neizvjesnosti. Boks je Filipov izbor. Za mene je boks pogibeljan sport. Sport koji nije zdrav! Često to ističem, kao roditelj. Nemam ja pristup kao običan gledatelj, pa ono ‘tko ga šiša’. Imamo ring, sada i te kaveze, raznorazne gladijatore”, objasnio je tata Hrgović.

Još jedna stvar muči Filipova oca: to je odnos vladajućih struktura prema sportu i sportašima. Političari se na dočecima osvajača medalja rado fotografiraju s njima, ali velik dio naših sportaša, čak i među osvajačima odličja u Riju, jedva spaja kraj s krajem.

“To vam gledam ovako – država odsvira himnu, podigne zastavu, političari dočekaju i poslikaju se za svoje potrebe, jasno, i idemo dalje. Zato sam ja rekao Filipu, sad ću biti malo prost, ‘j… im svima mater, ne daj nikome da se slika s tobom’. Ne zato što je on veličina, već stoga što su ovi koji će se sada htjeti slikati lešinari. Moj stav. Sportaš se kvalificira na OI. Osvoji zlatnu medalju, država ga honorira sa 100.000 kuna, je l’ tako? Saborski zastupnik uđe u Sabor, odmah mu stranka dobije 180.000 kuna, a on svaki mjesec vuče još po 20.000 kuna plus svoje povlastice. Dakle, u jednom olimpijskom ciklusu, zastupnik uzme bogatstvo, a da ne spominjem korupciju i sve što si pripremi u tom mandatu, a sportaš dobije toliko da mu se opere veš kad se vrati s Igara. Zato velim, nema kod nas u obitelji euforije. Publika sve to ne vidi”, zaključio je Petar Hrgović.

Ovo je nabolji HR sportaš. I njegov otac također!