Oduvijek je Dinamo imao društvenu moć. Imao je izrazitu i u vrijeme bivše Jugoslavije, kada nisi smio reći da si Hrvat. Stradala bi ti karijera ili u težem deliktu završio bi i u zatvoru. Pa su se naši ljudi dosjetili i kada su željeli izraziti hrvatstvo, rekli su - ja sam dinamovac.
 
Dinamo ima jaku sponu s Crkvom. Dinamo i Crkva, to su dva najjača hrvatska branda.
 
Na svakoj utakmici na stadionu po dvjestotinjak je svećenika, oni su uz klub, a mi odlazimo na mise, u svetišta. Nevjerojatna je to simbioza između Dinama i Crkve. Imamo enorman utjecaj na raspoloženje građana, šaljemo impulse naciji. Nema nikog u nas većeg od Dinama i Crkve.

Dinamo je svetinja, simbol hrvatstva, nije čudno što je naš slogan - Sveto ime Dinamo. Naši su ratnici, kada su stvarali nezavisnu državu, nosili ta obilježja. Dinamo je bio motivacijski čimbenik za stvaranje i obranu Hrvatske.
 
Ne moraju svi igrači u Dinamu biti katolici, ali ispada da jesu. Bilo je kod nas i Muslimana i Srba, ali svi su išli s nama na mise.
 
Danas smo u obrani najelementarnijih ljudskih i hrvatskih vrijednosti. Dinamo je sigurno najjači donator u RH. Izravno dajemo otprilike 8,5 milijuna kuna, a neizravno smo u stotinjak dobrotvornih akcija. Prvi smo krenuli u obranu časti Domovinskog rata. Prvi poručili, kada su iz Haaga došli po Bobetka - nema uhićenja! Sada smo i najjači donator Zaklade za istinu o Domovinskom ratu.

Nema dvojbi da je Dinamo i politički jak. S navijačima smo najjači čimbenik i za zagrebačke i državne izbore. Naravno, preferiramo HDZ.
 
Nema dvojbi: Dinamo i svi sportaši, zapravo većina sportaša Hrvatske na ovim će izborima biti za HDZ.
 
Gledano ideološki, HDZ više od ostalih štiti nacionalne interese, štiti patriotizam, pa je to još jedan razlog više za našu naklonost toj politici.
 
Još mi nisu izblijedila sjećanja kada sam u Sesvetama, slaveći Božić i Uskrs, završavao u pritvoru. A onda se g. Milanović u našoj Hrvatskoj, zalaže za ukidanje vjeronauka!
 
Kroz Bandića ljevica se može implementirati u narod, da postanu hrvatskiji.
 
Mojoj sreći ne bi bilo kraja kada bi se formirala koalicija HDZ-HSP i mislim da ju je hrvatski narod zaslužio. Oni koji perfidno guraju HSP od HDZ-a, to su vrlo opasni neprijatelji za Hrvatsku. Dakle, HDZ i HSP zajedno, po svaku cijenu, a s njima i oni kojima smo besplatno otvorili stadion, njima i njihovim unucima, Stranka umirovljenika i g. Jordan koji redovito dolazi.
 
Ja sam se rođenjem počeo baviti nogometom. Kad sam se rodio, u Bjelovaru, a moji potječu iz Hercegovine, Buškog Blata, postojale su tri stvari koje su me odredile - obitelj, Hrvat i Dinamo, koji je za mene sve - kisik, hrana, zabava, ponos.
 
Dinamo mi je i iznad obitelji i iznad vlastita života. Moja obitelj je nekoliko članova, a Dinamova broji - četiri milijuna članova. Moja se obitelj, dakle, mora žrtvovati i uključiti u tu veliku.
 
Zbog Gotovine i ostalih proganjanih hrvatskih generala plačem, ali sam i ljutit. Više se ljutim. Kad je bila Oluja, taman mi se rodila prva kći, Lucija, bio sam s obitelji između Crikvenice i Novog Vinodolskog. Takav ponos, kao tih dana, rijetko sam doživio. Sat vremena nakon što je general Čermak imenovan za civilnog upravitelja ZG Knin, zvao sam ga i molio da me uključi u bilo koji posao, od čišćenja ulice nadalje. Zahvalio mi se i rekao da ćemo vidjeti gdje me to možete iskoristiti. Ostalo znate, on je na putu u Haag, a ja u Maksimiru. Stoga je Dinamo otvorio svoj stadion za utakmice kojima, kao najjači sponzor, branimo istinu o Domovinskom ratu.

Strašno sam nesretan zbog općeg društvenog negativizma i vrlo često plačem - nad svojim narodom. Jer ne mogu vjerovati da je tako prelijepa, najljepša zemlja u isto vrijeme nesretna. Hrvatskoj jedino nedostaje duhovna obnova, ljudima treba veselje, radost, druženje, praštanje, emocije... I zato je Dinamo iznad svega.

Želim da se prijateljska utakmica između reprezentacije Hrvatske i momčadi koju bi sačinjavali igrači iz domaće lige, a čiji bi prihod išao za obranu naših generala, igra u prvom terminu uoči neke kvalifikacijske utakmice. To je najmanje što mi sportaši možemo napraviti kako bismo uperili reflektore prema našim obespravljenim generalima.
 
Nitko ne stoji na braniku domovine kao što su to činili dragovoljci u Domovinskom ratu i nogometaši na utakmicama i prvenstvima.

Sportaši i generali - to je prirodan savez.