gradove dijelim na one u kojima bih mogao zivjet i na one u kojima ne bih...
sto se hrvatskih konkretno tice, mogao bih u ZG i u Rijeci, u ostalim ne... no, to je samo uvjetan stav, jer kaze stara finska poslovica: "vrag je za silu i muhe kosal"...
znam kako je zivjet u Pragu i kako je zivjet u Varsavi - inace, Varsava je samo XXXL verzija Praga + nabrijani Poljaci (tzv. Balkanci Sjevera)
uvijek sam sanjao o zivotu boemskim zivotom u nekom pariskom potkrovlju, spustit se na ulicu i skocit preko puta u svoju osobnu patisserie i boulangerie, no bojim se da je taj Pariz davno nestao, konzerviran jos samo u filmovima i starim knjigama... uvjerih se u vise posjeta, kretao se po cetvrtima koje niti jedan vodic ne opisuje, lutao, trazio, sjedio satima i promatrao ulice i zivot na njima... volio bih da sam ipak u krivu... slicno se ipak moze (do)zivjet i drugdje (Prag? Pesta?)
Pesta je OK, al brate, ko da sam u Sangaju, nigdje nista ne kuzim, cak nikad ne znam jesam li uso u pravi WC, dok toalet-frajla ne pocne urlat za mnom...
Rim je pak neka druga prica, dovoljno monumentalan, no i tamo se normalan zivot odvija izvan turistickog sredista, no ponavljam onu staru finsku...
London me je uvijek znao preplasit svojom velicinom, svojom glomaznoscu, sa svojih 120 nacija i obicaja
e, Stockholm me fascinirao... svecki standard + 24 sata 7 dana u tjednu medju Svedjankama + 6 mjeseci zime + savrsena priroda = vecina glavnih uvjeta zadovoljena
, a u
Djurgarden je uvijek tu
ostalo sto sam prosao/vidio/proletio me se ipak nije dojmilo dovoljno, a da bi uslo na ovu najuzu listu...
[uredio vostok.2 - 18. travnja 2008. u 00:08]