Radjaju se nove ljubavi...ono silno drkanje je dalo rezultata...

Vise ne pisem na ovoj temi o stvarima koje nisu vezane za istu.

Prvi intervju Nasera Orića po dolasku kući

U Hagu sam saznao informacije o užasnim srpskim zločinima

Drago mi je što svojim ponašanjem ni u jednom trenutku nisam uprljao obraz domovine niti pravedne borbe mojih boraca

Kakav je osjećaj biti napokon slobodan, posebno što su tužioci tražili da budete kažnjeni sa 18 godina zatvora? Izgleda li sve pomalo nestvarno?

- Pa, sretan sam. Nisam sretan što sam kažnjen sa dvije godine zatvora. To je sudska odluka i ja neću o njoj govoriti. Moji advokati time će se baviti. No, nakon svega što sam vidio u raznim dokumentima i što sam u ličnim kontaktima saznao od haških pritvorenika "suprotne strane", ponosan sam što sam branio svoj narod, pa makar cijena bila i ovih više od tri godine provedene u zatvoru.
Dokazi u ovom predmetu više su rekli o "njima" nego o meni. Iskreno, da su četnici znali šta će se o njima sve saznati kroz moj predmet, i sami bi činili sve da me što prije izbave iz Haga. Svaki dan mog boravka gore bio je nova užasna informacija o zločinima koje su činili ili imali namjeru učiniti.

Žalim Stankovića

Ima li razlike između onoga što ste vidjeli u dokumentima o kojima govorite i onoga što su vam vaši haški sustanari, Srbi s kojima ste u zatvoru kontaktirali, ispričali?

- Ima, kako nema. Dokumenti su mila majka šta su mi ispričali neki od njih, posebno Miroslav Deronjić. On je bio direktno na vezi s Karadžićem od 1992. godine i ispričao mi je kako su tekle operacije počev od ubistava Bošnjaka u školi "Vuk Karadžić", zatim Glogovoj... pa do onih 1995. godine kada je pobijena Srebrenica.
Ništa nije krio. Karadžić mu je naređivao gdje treba pobiti ljude. Znao sam i ja mnogo, ali nisam znao ko je sve od onih koji su još na slobodi u ovome učestvovao. Posebno sam zaprepašten ulogom srbijanskog vrha u svemu tome.

Srbijanski ministar Zoran Stanković, negodujući zbog presude koja Vam je izrečena, zatražio je obnavljanje procesa protiv Vas.

- Čuo sam sinoć njegov komentar i ne znam da li da se smijem ili da ga žalim. Naravno, on ima mnogo razloga zbog kojih daje ovakve izjave. Saznao sam da su obdukcije sve do jednog ubijenog Bošnjaka u Zvorniku, Bratuncu i Srebrenici i Vlasenici od 1992. do 1995. godine djelo njegovih ruku. On sve ove godine taji gdje su masovne grobnice, posebno one iz 1992. Vjerujem da dolazi i njegovo vrijeme. Samo treba vjerovati u pravdu.

Za običnog čovjeka u Bosni malo je čudno što ste imali prisniji odnos s nekim od pritvorenika. Kako je to izgledalo, s kim ste se u zatvoru družili?

- Možda je čudno, ali to su ljudi s kojima se srećete svakog dana. Ja se nisam libio kontakata i razgovora. Šešelj je posebna priča. Znam da mi je zavidio na braniocima i stalno govorio: "Gde si bre pronašao ove advokate." Neki su mi se obraćali: "Gdje si, heroj", a ja njima: "Evo me, predsjedniče."
Pa, čovjek bi poludio da se ne prilagodi. Naravno, nije bilo zbora o kontaktima s onima koji su osmislili ubistvo Srebrenice. Intenzivno sam se družio s generalom Hadžihasanovićem, Isakom Muslijem, Lahijem Brahimajem i još nekima. Jadranko Prlić zvao me "heroj", ali najveća "šega" bili su Šešelj i Tuta. Roman bih mogao napisati...

Nevjerovatni Milošević

Jeste li kad razgovarali s Miloševićem?

Odbili ste se upisati u knjigu žalosti kad je Milošević umro?!

Vjerovao sam u Boga i imao povjerenja u advokate

- Znao sam da je srpska vizija bila da ja budem uzrok za ono što su oni počinili 1995. godine. Bio sam svjestan tih optužbi, ali mislim da nikad u životu nisam bio čvršći, jer sam vidio da gomilaju laži protiv mene.
U svemu mi je pomogla vjera u Boga, ali i povjerenje koje sam imao u advokate Vasviju Vidović i Džona Džonsa (John Jones). Oni su sa svojim timom istražitelja iskopali toliko dokaza za koje nisam mogao ni sanjati da postoje. Odbrana je radila dan i noć.

Osoblje me simpatiziralo

Razgovarala: Almasa HADŽIĆ

ORIC NASER, sin Dzemala, star oko 27-30 godina, rodjen u Potocarima, opstina Srebrenica, policajac, pripadnik ARBiH u cinu brigadira, trenutno prebivaliste u Tuzli.

Po dolasku u Tuzlu, u prvoj polovini 1995. g., Oricu je navodno iz Svajcarske pristiglo oko 500.000 DM koje su bile namijenjene stanovnistvu Srebrenice. Prikupljanje ovih sredstava vrsila su lica sklona kriminogenom ponasanju od kojih je izvjesni "Al Kapone” iz Srebrenice. Nije se doslo do sirih saznanja o sudbini navedene sume.

Prema reakcijama izvjesnog Husic Rifeta iz Voljevice, Oric je iz prvog kontingenta hum. pomoci za Srebrenicu izdvojio 3 t brasna, koje je kasnije prodavao uz pomoc izvjesnog Esnafa i Mandzic Muje iz Dugog Polja (brat Mandzic Smaje i Ibrahima). Slicne radnje Oric je realizovao i preko izvjesnog Muhic Suada, zv. "Boki", iz Voljevice, "Cele", rodom od Konjevic Polja i "Sanje" iz Drinjace.

Oric je preko nepoznate zene i lica romske narodnosti, oboje rodom iz Potocara, kupovao robu od cetnika u vecim kolicinama, izmedju ostalog i 10.000 komada zileta za 3.000 DM, a preko istih lica je zilete prodao za 10.000 DM. U ove transakcije bio je ukljucen i Mandzic Ibrahim, zv. "Mrki Mandza", pripadnik 28. divizije.

U Srebrenici se javno pricalo da su Salihovic Fahmdin, zv. Adem, nacelnik opstine Srebrenica, i Oric Naser, razvalili sef preduzeca "11. mart” iz kojeg su otudjili znatnu kolicinu zlata i srebra. Navodno je Oric sa saradnicima topio zlato i srebro u posebne kalupe, a potom preko njih prevlacio sloj nekih neplemenitih metala. Sirim saznanjima raspolaze Aljukic Husein, zv. “Behaija", pripadnik 28. divizije (logistika), inace raniji Oricev “savjetnik".

Bektic Nedzad, p/k za bezbjednost 28. divizije, u septembru 1993. g. donio je u Srebrenicu 100.000 DM, koje je predao Oricu, a nema saznanja da je ovaj iznos namjenski utrosen.

U proljece 1993. g. Oric se interesovao za lice iz Potocara preko koga bi prodao vece kolicine kafe.

U septembru 1994. g. Oric je iz humanitarne pomoci izuzeo 2.000 litara nafte od cega je 600 litara dao Tursunovic Zulfi, dok je 1.400 litara ostavio za sebe u kuci u Potocarima.

Oric Naser i Mandzic Mujo bili su suvlasnici tri kafica u Srebrenici, koja su radila do okupacije Srebrenice, a roba za kafic je nabavljana od cetnika na “zutom mostu".

Iz hum. pomoci veca kolicina robe izdvajana je za potrebe 28. divizije, od cega su znatan dio za Orica na pijaci prodavali Fejzic Hamdija, Konakovic Suljo, Mehmedovic Amir, zv. "Gera", Omerovic Safet, zv. "Mis", izvjesni "Rici", "Duda", Bajazit, zv. "Basko" i dr.

Juna 1993. g. Oric N. je izvjesnom Bajazitu, zv. "Basko", iz Sasa, odobrio 600 kg brasna i 24 kg soka u prahu za vlastite potrebe. Magacioneri u skladistu su bili Mekic Aziz i Delic Sead.

"Moj muž nije zaslužio ni ove dvije godine zatvora na koje je osuđen. Očekivali smo oslobađajuću presudu, ali hvala bogu da se ovako završilo i da je konačno slobodan", kroz jecaje je izjavila Zahida Orić, supruga bivšeg komandanta bošnjačkih snaga u Srebrenici Nasera Orića, koja je trenutno u Sarajevu.

Zahida Orić kaže da je putem Interneta pratila suđenje i da se ubrzo nakon presude čula sa suprugom.

"U šoku sam. Ne mogu da razgovaram. Muža čak nisam pitala ni kad dolazi", kaže Zahida Orić.

No, Naserov sin Amar, koji je bio mnogo pribraniji nego majka Zahida, kaže da očev dolazak očekuje već danas.

Orićev branilac Vasvija Vidović je izjavila da bi Orić, ukoliko ne bude problema u Ambasadi, u Sarajevo trebao stići danas.

"Kazna zatvora od dvije godine izgleda mala kazna, ali mi u timu odbrane nismo zadovoljni jer smatramo da nije kriv ni po bilo kojem osnovu. Svakako ćemo uložiti žalbu", izjavila je Vidovićeva.

"Ova presuda je pokazala da je zločin u zaštićenoj zoni Srebrenica imao karakter genocida, a da građani Srebrenice nisu vršili planiran genocid nad drugim narodima", prokomentarisao je načelnik opštine Srebrenica Abdurahman Malkić.

Black Adder je napisao/la:

majkl kiton je napisao/la:

jebe¹ vi¹e i taj rat....pa jebe¹ i protivnika koji  ni jednu bitku nije dobio....

Vidi cijeli citat

Pa dobili smo bitku na Ceru, Kolubarsku bitku, bitku za Uzice (zajedno sa partizanima ), ... Vukovar,

i nerece mi sto promeni nik?

 NE SPOMINJI VUKOVAR,molim te....pogotovo ne kao pobjedu,ni iz zajebancije.....

Pa dobili smo bitku na Ceru, Kolubarsku bitku, bitku za Uzice (zajedno sa partizanima ), ... Vukovar,