Više smo puta ovdje dodirnuli taj fenomen,dakle apsolutno i neupitno navijanje za Naše...Naše nogometaše,rukometaše,tenisače,...
No što je s navijanjem za nekog-ako nije Naš?
Iskreno,koliki bi od vas navijali za Ivana Ljubičića da je recimo-Bugarin?(ja mislim da takvih ne bi bilo)...Ili,koliki od vas skijanje prate samo zbog Janice i Ivice,a bez stvarne ljubavi prema skijanju?
Normalno da nacionalni naboj i pripadnost istom narodu stvaraju posebnu povezanost svakog od nas s nacionalnom vrstom...svima nam malo koljena klecnu kad krene Lijepa naša...i to nema spora.
No,ja sam recimo pobornik da možemo iskreno voljeti i podupirati i one sportaše koji nisu Hrvati.Osobno sam obožavao Sennu,Muhameda Alija,McEnroe-a i Borga,Platinija,Ginolu,Jordana,Coe-a i Ovett-a,Ray Allena,Bello Gianninia,Igora Milanovića,Sergeja Bubku,zatim onog ruskog rvača što je imao 3 olimpijska zlata redom-kako se ono zvao?,Zidane-a,Bojana Križaja i Roka Petroviča,Thorpe-a,...i da ne nabrajam dalje.
Sukus svega i pitanje bi bilo:
jesam li ja nacionalni izrod ili čovjek uznapredovale sportske kulture ako u imaginarnom meču Ivana Ljubičića (osobno tog momka cijenim do neba!) i Johna McEnroea, navijam za potonjeg, i to temeljem barem 10/1 argumenata?
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age