Da ne privatiziramo NBA temu ili spamamo birtiju (
) mislim da je ovo pravo mjesto za par riječi o Knicksima, vezano uz nedavno b-glesovo pitanje kakvog smisla ima trade Crawforda i Randolpha. Vidiš li sad kakvog smisla ima?
Napokon se pobjeđuje na gostovanjima tipa New Jersey i Sacramento, što je donedavno bilo nezamislivo. Baš se osjeti nekakav svjež zrak oko Gardena, makar i ovako tisućama kilometara daleko
. Al Harrington je potpuno nadomjestio Crawfordov učinak, štoviše - pojačao ga je. Vrlo ugodno iznenađenje je čovjek, on s D'Antonijem pliva ko riba u vodi, nije ga slučajno ovaj doveo.
Međutim, priča godine je meni David Lee. To mora biti Knicksima centar budućnosti, kakvu god razmjenu radili njega se ne smije prodati. Nadam se da će ga dogodine zavezati dugogodišnjim ugovorom i da će dočekati LeBrona.
Sinoć u Sacramentu strašan double-double 17-19, na double-double prosjeku je. Vrlo inteligentan igrač koji je trenutno ikona ovakvih Knicksa, no morao bi biti i onih boljih iz budućnosti. Posebno mi se sviđa kako surađuje sa Chrisom Duhonom, Detroit su izludjeli s nekoliko "pickova".
Duhon je još jedan razlog mog optimizma, zasad mi djeluje da je to izniman pogodak D'Antonija. U Chicagu je bio pomoćna radna snaga pa sam mislio da će i ovdje biti, ali tip je vrlo dobar play i što je posebno važno - više gleda asistenciju nego šut. Jako dobro se uklopio zasad, baš mi se sviđa njegov doprinos. Odlično je iskoristio ozljedu Natea Robinsona i nadam se da će nastaviti biti prvi play. Robinson to jednostavno nije, on mora biti klasični šuter.
Mislim da stvari zaista idu dobrim smjerom. Momčad se čisti, a opet se pobjeđuje protivnike koji su pobjedivi. Iskreno - D'Antonijeva filozofija nije moj tip košarke, ali tko se smije žaliti nakon onoga prošle sezone?
Od ljeta 2010. ćemo razmišljati o obrani, dotad - živijo i
run i
gun !
Uglavnom, to ti je kratak sažetak situacije, ponukale su me ove dvije gostujuće pobjede u nizu.