Riječka luka
Parobrodarsko
društvo Adria i prvi prekomorski iseljenici
Najveći riječki prekooceanski brodar, Ugarsko
parobrodarsko društvo Adria (Royal Hungarian Sea Navigation
Company "Adria" Limited – Fiume, osnovana 1882.), već 1880-ih održava
trgovačke linije s vodećim francuskim i britanskim lukama te
prekomorsku liniju s brazilskim lukama Pernambuco, Bahia, Rio de Janeiro
i Santos.
Iako je Adrijina južnoamerička linija prije svega
namijenjena prijevozu tereta, krajem stoljeća i poneki iseljenik iz
riječke okolice odlazi u Južnu Ameriku, najprije u Brazil, a poslije u
Argentinu i druge zemlje – gdje striže ovce, radi na farmama ili traži
zlato.
Cunard Line i počeci linije Rijeka - New
York
Brod
Aurania koji u Rijeci izaziva divljenje svojom veličinom,
ljepotom i udobnošću, prvi put isplovljuje iz Rijeke u New York 14.
studenoga, sa samo 53 iseljenika. Za nedostatak putnika neki optužuju
brojne riječke agente – koji se nisu potrudili pronaći putnike za
riječku liniju, nego i dalje vode iseljenike u druge luke.
Već 18 prosinca, iz Rijeke u New York kreće drugi Cunardov
brod, Carpathia, s 257 iseljenika u trećem razredu i 3 putnika u
prvom razredu.
Početkom 1904. Cunard uvodi i treći
parobrod. Na liniji ostaje Aurania, povlači se Carpathia,
a uvode se Slavonia i Ultonija. Brod za New York iz
Rijeke isplovljava svakog drugog petka. Unatoč početnim teškoćama broj
putnika brzo raste, te parobrodi uskoro isplovljavaju s po dvije tisuće
putnika. Katkad i više od tisuću prekobrojnih ostaje neukrcano.
Cunard održava riječku liniju za SAD sve do 1914.
Zakon o
iseljavanju i ugovor s Cunardom
S
uspostavom nove linije vlada revidira i zakonske odredbe; nove stupaju
na snagu 20. travnja 1904. i odnose se na veličinu brodova i sigurnost
prijevoza te na iseljenike koji u Rijeci moraju imati dvodnevan
besplatni smještaj i hranu.
Prekobrojni, koji ne mogu biti ukrcani, imaju se željeznicom
odvesti u neku drugu europsku luku, a cijena prijevoza do bilo koje
luke, zajedno s cijenom brodske karte, ne smije premašivati cijenu
karte od Rijeke do New Yorka.
Neke se odredbe tiču i ograničenja u vezi s vojnim obveznicima.
Točno su određene i cijene putnih karata – za brodove koji plove
brzinom od 15 čvorova 180 kruna, za brže brodove 200 kruna, a za djecu
pola cijene. Posebnim se odredbama zabranjuje iseljavanje u Brazil.
Nakon polugodišnjeg uhodavanja riječke linije grof
Koloman Tisza, predsjednik vlade, 25. srpnja 1904. u ugarskom
parlamentu izlaže vladin ugovor s Cunardom, po kojemu su svi
ugarski iseljenici u Sjevernu Ameriku, obvezni iseljavati preko riječke
luke.Vlada Cunardu dodjeljuje monopol a, zauzvrat,
prijevoznik ima obvezu za svakog putnika platiti ugarskoj vladi 10
kruna za takozvani iseljenički fond. Vlada brodaru jamči 30.000 putnika
godišnje i odštetu ukoliko ih bude manje. Na zahtjev SAD-a, ta je kvota
ukinuta 1907.
Zašto iseljenici izbjegavaju Rijeku?
"Dok
je između ugarske vlade i Cunard-Linie ustanovljena ciena prevoza 180
kruna, njemačka društva spustila su tu ciene već na 80, dapače i 70
kruna. To je tako djelovalo na Cunard Liniju, da je njezino
ravnateljstvo samo od sebe, dakle i mimo ugovora, spustilo svoje ciene
prevoza na 120 k izjavom, da niže ne može poći, jer onih 50 K na 70 K
njemačkih ciena dieli se ovako: 20 k ide birou za izdavanje karata, 20
družtvu 'Adria' a 10 K fondu za iseljavanje."
(Novi list, Američka zlatna brda, 1904.)
Unatoč višemjesečnome nedovoljnom broju iseljenika i
neisplativih plovidbi, već u drugoj polovici 1904. posebnim vlakovima
iz Mađarske počinju redovito pristizati stotine ili čak tisuće
prekobrojnih. Početkom listopada problem gotovo poprima razmjere
elementarne nepogode.
Gužve u Rijeci - kuda s prekobrojnima?
Gradonačelnik
Francesco Vio upozorava ministra unutarnjih poslova i traži smještaj
neočekivano velikog broja pristiglih iseljenika. Osim na brodu i u
"prenoćištima za emigrante", traži i korištenje vlakova koji su
zatečeni na riječkom kolodvoru.
Nakon kratke zbrke, u Slavoniju se ukrcava 1920 emigranata s
kojima brod isplovljava 6. listopada 1904., a čak oko 1500
prekobrojnih, u skladu s ugovorom između vlade i Cunarda, vlakom je
upućeno na ukrcaj u Antwerpen, gdje tih dana pristaje Cunardova Carpathia.
Sljedeći je brod koji isplovljuje iz Rijeke
Panonia, koja 20. listopada 1904. kreće s ukupno 2063 putnika.
Sutradan je još petstotinjak prekobrojnih posebnim vlakom otpremljeno
iz Rijeke na ukrcaj u Antwerpen!
Katkad za belgijsku luku jedan za drugim kreću po dva vlaka
prekobrojnih, a događa se i da dio putnika otpremaju čak u britanske
luke!
Hotel emigranata
Vlada
je već krajem 1904. otkupila zgradu na Turniću koju namjerava
preurediti u emigrantsko prihvatilište, no početkom 1906. počinje
izgradnja potpuno novog "hotela za emigrante" u "via Volosca"
("industrijska" – Barčićeva ulica), namijenjenog za smještaj 2000
iseljenika. Iseljenička je kuća otvorena 1908.
U zgradi su smješteni i razni uredi - za pregled
putnih karata i za emigrantskog povjerenika, te dućani s namirnicama i
tekstilom, brijačnica i trafika.
Iako je zgrada namijenjena za 2 000 iseljenika u spavaonicama je
bilo smješteno 500 kreveta. Preostali su se morali drugačije smjestiti.
Unatoč strogim pravilima zavedenim da se spriječe
krađe i mogućnost epidemije, zbog zaraza u krajevima iz kojih pristižu
katkad su svi iseljenici zatvoreni u "hotelu" do ukrcaja na brod.
Rijeka među deset najvećih iseljeničkih
luka
Od
1903. do 1913. preko riječke luke u SAD iseljava 317.638 iseljenika. U
vrijeme najintenzivnijega iseljavanja, od 1904. do 1910., preko Rijeke
je godišnje odlazilo između 30.000 i 50.000 osoba. Iznimka je 1908.
kada zbog gospodarske krize u SAD iseljuju samo 15.322 iseljenika.
Po broju ukrcanih iseljenika riječka je luka na 8.
mjestu među europskim kontinentalnim lukama (nisu ubrojene engleske
luke Liverpool i Southampton).
Iako je u ugarskoj polovici Monarhije Rijeka jedina luka i zato
obvezna za ugarske iseljenike, ovim je putem iselila samo četvrtina svih
iseljenih iz Ugarske (1.256.821) u tom razdoblju. Iako smanjen, odljev
iseljenika prema sjevernim i zapadnim lukama i dalje je velik.
Fiorello la Guardia i Američki konzulat u Rijeci
Tek
početkom 20. stoljeća, otkad počinje pojačano iseljavanje u SAD,
počinje u Rijeci djelovati Američki konzulat. U veljači 1904.
premješten je iz Budimpešte u Rijeku mladi Fiorello la Guardia, kao
jedini službenik američke konzularne agencije.
Glavna mu je dužnost da pokrene rad ovdašnje
američke konzularne službe, da nadzire početke masovnoga iseljavanjem
iz Ugarske i vodi brigu o sustavnom i temeljitom liječničkom pregledu
emigranata.
Mladi ali ambiciozni la Guardia, budući član američkog Kongresa,
dugogodišnji gradonačelnik New Yorka i direktor UNNRA-e već u lipnju
1906. odlazi u New York no konzulat nastavlja rad sve 1920.-ih.
Nakon odlaska iz Rijeke la Guardia se još neko
vrijeme druži s iseljenicima – zapošljava se na Ellis Islandu kao
tumač, jer govori više jezika; osim engleskog i talijanskog, francuski,
njemački i – hrvatski.
Tko se ukrcava u Rijeci?
Među
onima koji dolaze u Rijeku blizu polovica su Mađari, više je od petine
Slovaka, više od desetine Nijemaca i gotovo isto toliko Rumunja.
Rusina je više nego Hrvata, kojih je tek nešto više (3%) nego Srba
(2%). Posve je zanemariv broj stranaca – primjerice, tek nekoliko
desetina godišnje "Austrijanaca", što uglavnom znači Primoraca iz
austrijskoga dijela Monarhije.
Svake se godine na brod ukrcava i nekoliko desetina naturaliziranih
Amerikanaca koji se ponovno vraćaju, a svih ostalih, "pravih" stranaca
– Bugara, Rusa, Talijana i Grka, gotovo je zanemariv broj.
Začuđujuće je velik broj Nijemaca, Rumunja i Rusina
- koji dolaze iz Vojvodine (nekad Južna Ugarska) i zapadnih predjela
današnje Rumunjske (Temišvar), tada u Habsburškoj Carevini.
Rano iseljavanje Primoraca
Već
se 1860.-ih u Kaliforniji spominju prvi Krčani, iseljenici iz Omišlja,
Dubašnice i Svetog Vida - Jure Grego, Petar Kraljić vlasnik saloona,
Marko Grego, vlasnik prodavaonice namještaja, Dinko Maršić vlasnik
voćarnice...
U rano su doba Primorci odlazili i u Južnu Ameriku.
Mateo Paravić iz Krasice dolazi na Falklandske otoke, potom 1863. u
luku Santa Cruz u Čileu gdje pokušava prosvjećivati tamošnje Indijance,
zatim u Patagoniju gdje postaje kopač zlata. Potom je i stočar i
pomorac, kapetan broda Victoria na kojemu je 1880-ih strada i
ostavlja Čileanku s osmero djece.
I Rukavčani, iseljavaju u znatnom broju već od
1864. te ih je do 1883. u Kaliforniju stiglo 140. Ustaljuju se u
Humboltovu zaljevu, u gradovima Arcata i Eureka, i gotovo svi rade na
sječi golemih stabala sekvoje.
Ključne godine hrvatske emigracije
U
izvješću Modruško-riječke županije iz 1894. stoji:
"Iseljavanje iz Primorja u Ameriku traje doduše još uvijek, ali ne u
tolikoj mjeri kao što je prije bilo. Prije 10 do 15 godina sve je
jatomice hrlilo u Ameriku u namjeri da si tamo steče bogatstva i blaga,
pa da se kao bogat kući vrati. I zaista mnogi se tamo pomogao, pa se
kući vratio, te sad materijalno prilično dobro stoji."
No masovno iseljavanje počinje tek oko 1900.
godine.
Sa širega područja riječkoga zaleđa, iz Modruško-riječke županije,
koja ne obuhvaća grad Rijeku, nego područja od Sušaka do Gorskoga
kotara i sve do granica Like i Bosne, sa slabo naseljenog područja koje
do 1910. dosiže oko 220.000 stanovnika, iselilo je više od 60.000
stanovnika, od toga oko 50 000 u Ameriku.
Po nekim je procjenama u Ameriku iselilo oko pola milijuna Hrvata.
Otišlo je više jedino Poljaka i Slovaka.